Legenda kaže da je otac Matije Babića za sina rekao da ne očekuje od njega ništa više od toga nego da bude čobanin. I nije tu ništa sporno. Riječ je o časnom zanimanju. Na žalost po njega, ali i hrvatsko čitateljstvo, iako intelektualno potkapacitiran Babić je čovjek velikih ambicija. To je najgora kombinacija. Takvi su ljudi, naime, vrlo opasni.
Babićeve ambicije svojedobno je prepoznao veliki „humanist” Geroge Soros što je rezultiralo i financijskim dotacijama. Babić mu nije ostao dužan, nego ga je svojedobno nazvao „velikim čovjekom. Posao je kasnije krenuo. Okupio je oko portala čitateljstvo frustrirano postojanjem hrvatske države, kojekakvu „regionsku“ klatež i nepatvorene mrzitelje katoličke vjere.
Babićev najnoviji pravopisno („sabor”) i intelektualno polupismeni uradak odlično je štivo za takvu vrstu čitateljstva.
Babić je strašno frustriran jer je vjeronauk „u školama, vjera kipi s javne televizije. Dok javno zdravstvo propada, HDZ-ova vlada dijeli desetke milijuna kuna za crkve po Hrvatskoj i okolici. Novi rektor studente poziva na misu, a na središnjem Trgu neki čudni ljudi se okupljaju i traže da se žene počnu čednije oblačiti”.
Babić nadalje u svome člančiću, tokom svijesti kojega bi teško razumjeli i ponajbolji ljudi psihijatrijske struke, proziva katoličke fanatike, radikalne kršćane i – posve na tragu svojih skromnih intelektualnih dosega – zaključuje da se žene Irana suprotstavljaju vođama i vjerskom primitivizmu te da ni Iran više ne želi biti Iran, nego samo Hrvatska želi biti Iran.
Naravno, kao globalistička pudlica bez vlastita mišljenja Babić ne će prozvati EU agendu koja poziva muslimanke u Europi da nose hidžab. To je stvar tolerancije. No zato će podupirati žene u Iranu koje to isto odbijaju raditi. Dosljednost i smislenost nije odlika Babića i sličnih kapaciteta.
A kad već govorimo o Iranu, ta je država mnogo bolja za Babića, nego za radikalne kršćane. U Iranu kršćane se ubija. Njihovo protukršćanstvo jednako je borbeno kao i Babićevo. Kao i kod Babića u Iranu je moguće samo jedno mišljenje dok se druga ne toleriraju.
Kao netko tko ide uz dlaku trendova Babić bi u Iranu posve sigurno bio jedan od onih koji brane režim i time prosperiraju. Danas globalistički režim, a sutra koji god treba. A tko zna: možda bi postao i ajatolah? Ili čuvar revolucije?
Ili je stočarsko zanimanje ipak realnije njegovim sposobnostima?