U Hrvatskoj posljednjih tjedana svjedočimo novim svakodnevnim prepucavanjima vladajućih političkih struktura i oporbe, ali i nastavkom izmjene otrovnih strjelica Banskih dvora i Pantovčaka.
Bilo je samo pitanje vremena kad će se i rat u Ukrajini i tragedija ruskog naroda krenuti iskorištavati u najodvratnije dnevnopolitičke svrhe.
Etiketa rusofila olako se lijepi i onima koji su u prošlosti imali određene veze s Rusijom i onima koji se ni po kojem kriteriju ne mogu ubrojiti u tu skupinu. Cilj je diskreditirati protivnika. Pritom etikete rusofila lijepe i oni koji su u prošlosti imali itekakve koristi od ruske rublje.
U kontekstu bujajućeg egomanijaštva (bez pokrića) konstruktivne rasprave više nema ni za lijek.
Jedini cilj je diskreditirati i poniziti političkog oponenta, što bolje mu se narugati i dovesti u pitanje sve njegove ne samo političke, nego i ljudske kvalitete. Ne postoji elementarno poštivanje drugoga ljudskog bića niti elementarne kulture i pristojnosti. Sve rasprave vode se ad hominem.
U situaciji najkompleksnije geopolitičke i sigurnosne situacije u svijetu unazad nekoliko desetljeća Republika Hrvatska – zbog liječenja kompleksa i frustracija političkih čelnika – nema veleposlanike u nekima od najvažnijih država svijeta.
Ni tragedija ukrajinskog naroda više nije izuzeta od korištenja u najodvratnije dnevnopolitičke svrhe. Odgovornost je na hrvatskoj političkoj sceni očito postala nepoznata kategorija. Politika se pretvorila u zavod za zapošljavanje, a kako bi se zadržao posao valjanje u blatu je redoviti modus operandi.
Hrvatska je ne samo korupcijom i klijentelizmom zarobljena zemlja, nego i država u kojoj ključne institucije sve manje ulijevaju povjerenje u to da ozbiljno izvršavaju svoje zadaće. Kaljuža dnevne politike samo je sublimacija ukupne društveno-političke situacije. Političari nedorasli opasnim vremenima, ali vični lopovluku premrežili su sve pore hrvatske političke scene.
Quo vadis, Croatia?