Ovih dana naišao sam na kolumnu novinarke Suad Fahd Al-Moajel pod nazivom Problem morala u islamskom svijetu (arap. مشكلة الأخلاق في العالم الإسلامي) u kuvajtskim novinama Al-Qabas. U kolumni novinarka analizira problem moralne dekadencije u muslimanskim društvima, a kao razlog za to je navela utjecaj radikalnih salafističkih klerika koji koriste islam za ostvarivanje vlastitih ciljeva, tj. koriste religiju kako bi zastrašili ljude s Alahovom kaznom.
Svoju tezu novinarka zasniva na idejama slobodnog zidara i muslimanskog heretika Muhameda Abduha koje se pokazuju kao istinite. Jer, moral i etika imaju „dva lica“ u muslimanskim društvima, a zadnja četiri desetljeća od početka džihada u Afganistanu svjedoci smo intenzivnog radikalnog propovijedanja poruke poslanika Muhameda. To pokazuje da postoji neravnoteža u moralu, vrijednostima i javnom uređenju muslimanskih (šerijatskih) društava.
Zašto se to događa? Jer je za razliku od kršćana koji imaju jasan moralni nauk poslanik Muhamed izabran od Allaha da „usavrši moral“ preko melika Džibrijela, a to je usavršavanje morala počivalo, ali još uvijek počiva na strahu. Primjerice, već navedeni klerik Muhamed Abduh kada je bio u Parizu izjavio je sljedeće: „Otišao sam na Zapad i vidio islam, ali ne i muslimane, vratio sam se na istok i vidio muslimane, ali ne i islam“. Ova izjava odražavala je stvarnost islamskog svijeta u 19. stoljeću, ali ništa se nije promijenilo niti u 21. stoljeću. U islamu ne postoji institucija kao u kršćanstvu (Katolička Crkva) koja bi mogla provesti nužne reforme, stoga se islamski moral svodi na vanjštinu.
Zanimljiv je dio kolumne u kojem novinarka tvrdi sljedeće: „Danas se naraštaji bori s naukom koji je teško razumjeti. U džamijama diljem muslimanskih zemalja održavaju se molitve kojima se zabranjuju bezakonja i prijekorna djela, a propovjednici sa svake propovjedaonice pozivaju na poštivanje morala, vrijednosti i toleranciju. Ipak, korupcija i seksualno uznemiravanje rašireni su, a s nekih muslimanskih propovjedaonica i džamija čujemo uzvike Allah akbar, koje izgovaraju ekstremističke organizacije radujući se ubojstvima, masakrima i bombaškim napadima počinjenim protiv onih koje (oni) nazivaju nevjernicima“.
Moral u islamskom svijetu ostaje vezan uz odluke pojedinih klerika bez da se razmatra njihovo društveno (moralno) ponašanje. U takvom odnosu morala i razuma, događa se nestanak inteligencije (i društvenog ugovora), a prevladava slijepa lojalnost. Kod salafističkih muslimana ne postoji društveni ugovor koji bi ih mogao obvezati na poštivanje zakona, a da to nije šerijat (koji opet iskorištavaju za vlastite sebične ciljeve). A sama islamska ili šerijatska država u kojoj su građanski zakoni marginalizirani prepuna je korupcije, nasilja i nedostatke radne etike.
Članak novinarke Suad Fahd Al-Moajel možete pročitati ovdje.