Švedski ministar obrazovanja Mats Persson napisao je članak za švedske novine Expressen u kojemu je detaljno opisao kako će njegovo ministarstvo pokrenuti istragu o slučajevima „kulture otkazivanja“ na švedskim sveučilištima, za koju kaže da koči slobodu govora. Ministar obrazovanja kaže da su švedska sveučilišta u velikoj opasnosti da budu mjesta gdje se otvorena rasprava i kritika više ne toleriraju.
Identitetska politika pronašla je svoje utočište u sveučilišnom svijetu, ali to će se sada promijeniti. U izvješću iz Kalla Fakta (švedskog informativnog programa), pojavljuje se nekoliko slučajeva u kojima je ono što je započelo kao živahna rasprava ili savršeno razumno pitanje degeneriralo u ostracizam i pritisak da se prilagodi agendi politike identiteta studenata.
Samo prošle godine, tri ugledna švedska akademika suočila su se s kaznenim progonom nakon što su njihova istraživanja otkrila da većinu silovanja počine imigranti. Zapravo, glavna autorica rada, prof. Kristina Sundquist sa švedskog Sveučilišta Lund, bila je najcitiranija profesorica na svom sveučilištu u vezi s društvenim istraživanjima kada je tužiteljstvo pokrenulo svoj slučaj.
Ministar se poziva i na otvoreno pismo iz 2020. objavljeno u Harper’su u kojem je sto pedeset intelektualaca upozorilo na opasnost ograničavanja slobode govora. Neka od imena su: Anne Applebaum, Margaret Atwood, Salman Rushdie, Noam Chomsky, Francis Fukuyama, Michael Ignatieff, Garry Kasparov, Kati Marton, J. K. Rowling i Fareed Zakaria.
Pitanja o rasi, kvocijentu inteligencije, biološkim razlikama između muškaraca i žena i drugim temama dugo su bila tabu ili potpuno zabranjena u zapadnim akademskim okruženjima, ali to se pitanje proteže daleko izvan sveučilišta. Bivši švedski političar osuđen je prošle godine zbog tvrdnje da doseljenici iz Južnog Sudana imaju manji kvocijent inteligencije, a to im je otežalo integraciju u švedsko društvo.
Čini se da ministar Persson promiče otvoreni diskurs na sveučilištima, čak i o osjetljivim temama, ali nije jasno koliko će daleko Švedska ići u dopuštanju slobodne rasprave u tim područjima, posebno s obzirom na stroge švedske zakone o govoru mržnje. Na primjer, ako bi sveučilišni profesori utvrdili da su Azijati pametniji od bijelaca na temelju rezultata vezanih uz kvocijent inteligencije, bi li to predstavljalo oblik govora mržnje? Bi li se takva rasprava uopće smjela održati na sveučilištu?
U Ujedinjenom Kraljevstvu, na primjer, učiteljima je zabranjeno isticati zastave Black Lives Matter ili podučavati kroz leću ljevičarske ideologije. Većina sveučilišta u Švedskoj nisu privatna, već su u nadležnosti vlade. Ostaje nam za vidjeti kako će nova švedska vlada provesti reformu sveučilišta.
