Sveta Cecilija je jedna od najznačajnijih osoba ranog kršćanstva. Srednjovjekovni pisac Jakov da Voragine u svom djelu Flos sanctorum u imenu Cecilije gleda nebeske ljiljane – Coeli lilia. Hagiografi kažu da bi bez nje, koju glazbenici štuju kao svoju zaštitnicu, naš kalendar ostao siromašniji. Blagdan ove svetice slavio se u njezinoj bazilici u Trastevereu – rimskoj četvrti – već 545. godine.

Prema staroj predaji, smatra se da je sv. Cecilija rođena u Rimu početkom 3. stoljeća od poganskih roditelja. Prema pučkoj legendi, Cecilija je bila kći rimskog patricija koji ju je odgajao kao kršćanku. Roditelji je udaše za plemenitog, ali poganskog mladića Valerijana. Kad su je dali za zaručnicu Valerijanu, na dan zaruka dok su odzvanjali glazbeni instrumenti, ona je „u srcu pjevala samo Gospodinu“. Odatle je došlo i do toga da su je kasnije glazbenici izabrali za zaštitnicu.

Nakon vjenčanja, Cecilija je zamolila supruga da poštuje njezin zavjet djevičanstva. Valerijan je pristao, ali uz uvjet da vidi anđela za kojeg ona kaže da nad njom bdije. Cecilija je poslala svog muža k papi Urbanu koji se s kršćanima krio u katakombama u Rimu. Ondje se i Valerijan obratio na kršćanstvo. Vraćajući se Ceciliji, opazi anđela kako stoji do nje držeći dvije cvjetne krune. Anđeo položi krunu od ljiljana na glavu Ceciliji, a krunu od ruža na glavu Valerijanu.

Uz pomoć anđelovu obratio se na kršćanstvo i Valerijanov brat Tiburcije, a braća su počela propovijedati Kristovo evanđelje. Doznavši za to, rimski upravitelj im zapovijedi da prestanu, no kad oni to ne htjedoše, dade ih pogubiti. Isprva je Ceciliju poštedio, nadajući se zadobiti njezino veliko bogatstvo, no kako je ona to odbila, pokuša je udaviti. Čudom, Cecilija ostade neozlijeđena pa je upravitelj poslao po krvnika da joj odrubi glavu. Krvnik triput pokuša, ali joj svaki put samo izrani vrat. Cecilija je na životu ostala još tri dana. Za to vrijeme razdijelila je sve svoje imanje siromasima i zamolila da prije smrti još vidi papu Urbana. U očekivanju tog posjeta kroz tri dana je nastavila ispovijedanjem kršćanske vjere. Ne mogavši je više ispovijedati riječima, izrazila je prstima svoju vjeru u jedinoga trojstvenoga Boga.

Cecilija je najprije pokopana u Kalistovim katakombama i to uz takozvanu kriptu papa. Kasnije je njezino tijelo papa Paskal I., koji je bio štovatelj Cecilije, dao prenijeti u kriptu bazilike u Trastavereu u Rimu. Krajem 16. stoljeća sarkofag svete Cecilije ponovno je otvoren, a tijelo je pronađeno u još dosta očuvanu stanju, odjeveno u odjeću od svile i zlata.

Smatralo se da je Cecilija za svog života bila tako bliska nebu da je mogla čuti anđeosko pjevanje. Govorilo se da može svirati na svakom glazbalu. Stoga ona izumi orgulje i posveti ih za bogoslužje. Zato se časti kao zaštitnica glazbe i glazbenika. Na slikama se obično pojavljuje slušajući glazbu, pjevajući ili svirajući na kakvu glazbalu. Posebna su joj oznaka orgulje. Ponekad se pojavljuje s tri ožiljka na zatiljku. Na glavi ili u njezinoj blizini često joj je kruna bijelih ili crvenih ruža.