Čovječanstvo je kroz povijest pokazivalo sklonost prema hazardnim igrama te su se one tretirale drugačije od zemlje od zemlje, a to se u naše vrijeme nije promijenilo. Primjerice, u nekim islamskim zemljama je zabranjeno kockanje (osim utrke devama i konjima, prema riječima poslanika Muhameda), jer se smatra da kockanje stvara ovisnost, a na YouTubeu se mogu pronaći snimke imama koji govore da je kockanje gori grijeh od toga da se jede svinjetina. Za razliku od takvog pogleda na kockanje, europske zemlje imaju drugačiji pristup kockanju, smatrajući to oblikom komercijalne djelatnosti, kao da je riječ o pubovima ili restoranima. U europskim zemljama kockanje se onemogućava samo maloljetnim građanima.
Ono što me zanima je što točno stoji iza ideje hazardnih igara. Kako bi u kontekstu filozofije opisao nekoga tko je kockar? U ovoj teškoj dilemi treba poći od nečijeg stava prema sreći, vjerojatnosti, moralu, praktičnosti i racionalnosti, kako bi rekli analitički filozofi, ali ja vidim kockanje prvenstveno kao pseudoreligijski sustav.
U hazardnim igrama postoji destruktivna vjera kod svakog ovisnika o hazardnim igrama da ako, primjerice, baca kocke tri puta zaredom i dobije neparni broj, a treba mu parni broj, onda će na sljedećem bacanju sigurno dobiti parni broj. Jer vjerojatnost da bude neparni broj se smanjuje prema iracionalnim očekivanjima kockara, a kocke postaju predmet trajne požude. Na neki način kocke ili karte dobivaju sakralnu funkciju dok pojedinac igra hazardnu igru. Objekti za hazardne igre sa subjektivne razine zapravo postaju objektivni model prema kojem je usmjeren duh i nastojanja pojedinca.
Kockanje kao pseudoreligijski sustav ima i svoje sakralne objekte koji se razlikuju od države do države. Primjerice, Trumpov kasino Taj Mahal u Atlanti (prije nego je kasino bankrotirao) predstavljao je građevinu koja svojim sjajem privlači prosječnog Amerikanca, a objekti za hazardne igre u Hrvatskoj su u podrumima, mračni i zadimljeni, ali bez obzira na vanjštinu objekta svrha im je ista, a to je da pojedinac (ovisnik) što više vremena provede u takvim objektima i izgubi pojam o vremenu, sve dok mu ponestane novca.
Iz sociološke perspektive, kockari u istraživanjima često kažu da im igranje hazardnih igara pomaže da se bore sa stresom, ali realnost pokazuje da kockar što mu je život teži postaje uvjereniji u sretan ishod svoje igre. Hazardnim igrama protivi se većina institucionaliziranih religija jer kockanje krši radnu etiku, stvara ovisnost, vodi do nadmoći materijalne dobiti nad duhovnim i razvija oblik štovanja.
Zanimljivo da i na ekonomskoj razini društva hazardne igre ostavljaju teške posljedice, i to ne samo na pojedinca zbog toga što kockanje pridonosi kriminalu, šteti lokalnom gospodarstvu povećanjem bankrota, smanjuje raspoloživi dohodak, nego i na djecu koju se u televizijskim i internetskim reklama potiče da krenu kockati kada postanu punoljetni, što stvara novi naraštaj ovisnika i sljedbenika pseudoreligije hazardnih igara.
U brojnim studijama američkih sociologa religije pokazuje se da oni koji pohađaju vjerske službe svoje denominacije ili imaju jača vjerska uvjerenja rjeđe kockaju ili to uopće ne će činiti. Isto tako, Laurence R. Iannaccone u članku Religious Participation: A Human Capital Approach iznosi podatke prema kojima potvrđuje da oni koji su uključeni u religijske aktivnosti svoje denominacije imaju manje vremena za kocku, čak i kada kockaju, što ga dovodi do zaključka da je manja vjerojatnost da će religiozan pojedinac u kockanje uložite količinu vremena potrebnog da dođe do razine problematičnog kockanja.
Upravo iz tog razloga sociološke, ekonomske i filozofske analize potvrđuju kako su hazardne igre ozbiljan opasnost za društvo i moderni oblik pseudo religije kojemu sve veći broj čovječanstva posvećuje vrijeme tražeći način da se bori s depresijom, da nađe trenutke sreće (euforije) i brzu zaradu bez uloženog rada. Potrebno je sve više govoriti protiv mita o hazardnim igrama kao nečem opuštajućem jer posljedice koje kockanje ostavlja na pojedinca zapravo se odražavaju u konačnici na cijelu zajednicu.
