XVI. razmatranje. O Božjem milosrđu
3. Bog poziva grješnika na obraćenje
Zapovjednici i vladari na ovom svijetu ne dostoje se ni pogledati svoje odmetnute podložnike kad od njih mole oproštenje; ali Bog tako s nama ne postupa. Bog ne zna okrenuti lica od onog nevoljnika koji se k njemu vraća i od njega oproštenje moli; ne zna, ne, jer ga On sam zove i obećava da će ga odmah primiti čim k njemu dođe: „Vrati se, odmetnice, Izraele, riječ je Jahvina. Ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv – riječ je Jahvina – neću se gnjeviti dovijeka“ (Jr 3, 11).
Oh, ljubavi i slatke nježnosti kojom Bog grli grješnika kad se k njemu vrati! To nam je upravo Isus htio pokazati onom pričom o pastiru koji je izgubljenu ovcu „stavio na ramena sav radostan“ (Lk 15, 5). I iza tog pastir sazivlje prijatelje, veleći: „Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu“ (Lk 15, 6), a zatim sv. Luka nastavlja: „Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grješnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja“. To isto još jasnije rastumači naš Otkupitelj u priči o rasipnom sinu, govoreći da je On onaj otac, koji, ugledavši gdje mu se izgubljeni sin vraća, leti mu u susret i prije nego on progovori, grli ga i cjeliva i grleći ga od veselja i očinske nježnosti smalaksa duhom.
Još i to Gospodin govori, ako se grješnik pokaje i obrati, da će zaboraviti sva njegova pomanjkanja i zloće, kao da ga nikada ni vrijeđao nije. Štoviše govori po proroku Izaiji, dođite grješnici i ako vam ne oprostim, ukorite me kao nevjernika. Ali ne, Bog ne zna mrziti srce koje se ponižava i skrušeno kaje. „Bog se uzveličava kad milosrđa dijeli i grješnicima oprašta“ (usp. Iz 1, 18).
A koliko vremena treba dok oprosti? Ni malo, nego odmah oprašta. Prorok Izaija veli: „Da, puče sionski koji živiš u Jeruzalemu, više ne plači! Čim začuje vapaj tvoj, odmah će ti se smilovati; čim te čuje, uslišit će te“ (Iz 30, 19). Bog ne radi s nama, kao što mi radimo s njime; Bog nas zove, a mi čepimo uši; ali Bog ne, kad ga mi zovemo, čim se pokaješ i zamoliš oproštenje, odmah se Bog odaziva i oprašta ti uvrede svekolike.
Molitva: Oh, moj Bože, s kim sam se uhvatio? S tobom, koji si tako dobar, koji si me stvorio i za me umro? Pa si me trpio nakon tolikih izdajstava? Ah, samo gledajući strpljenje, koje si sa mnom imao, bilo bi dostatno da uvijek plamtim tvojom ljubavlju! A tko bi ikada podnio tolike uvrede koje sam ti nezahvalno nanio, kao što si ih trpio? Tužna i nevoljna mene, ako se u buduće budem vraćao na grijehe, te se izgubim!
Ne, Otkupitelju moj, ne dopusti da te nanovo ostavim. Prije mi smrt pošalji, nego da se to dogodi. Već vidim da me tvoje milosrđe više ne može trpjeti. Kajem se, o najveće dobro, što sam te vrijeđao. Svim te srcem ljubim i čvrsto obećavam da ću sav svoj život, koji mi ostaje za živjeti, tebi posvetiti.
Uslišaj me, vječni Oče, po Isusovim zaslugama! Pokloni mi svetu ustrajnost i svoju ljubav. Uslišaj me, Isuse moj, radi one krvi, koju si za me prolio! O, Marijo, majko moja, pazi me: One tvoje milosrdne oči na me svrni i svega me prigrli k Bogu!
Vigilare.info svake nedjelje (i Crkvenim blagdanima) donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.