Brojni statistički podaci potvrđuju rast poljskog gospodarstva koje se posljednjih godina temelji na društvenoj solidarnosti. Kao jedan dokaz može poslužiti činjenica da je poljsko gospodarstvo održalo stabilnost, otpornost i doživjelo gospodarski rast nakon krize izazvane pandemijom COVID-a 19 i energetske krize izazvane ratom u Ukrajini.
Zemlje poput Njemačke, Španjolske, Francuske i Češke nisu povećale svoj BDP od 2019. godine, odnosno u posljednje četiri godine. U usporedbi s njima Poljska prednjači, s povećanjem BDP-a za otprilike 7,5 posto od 2019. godine i za 10 posto do početka 2022. godine. Ovo postignuće rezultat je paralelne primjene nekoliko ekonomskih mjera iz 2016. godine, uključujući socijalne programe kao što su program „500 plus”, povećanje minimalne plaće, povećanje prosječne plaće, smanjenje poreza, povećanje mirovina i uvođenja poreznih olakšica za obitelji s više djece.
Program „500 plus“ može se smatrati oblikom ulaganja jer pridonosi rastu zaposlenosti i u isto vrijeme povećao je ekonomski potencijal kućanstava. Poljski ekonomisti smatraju da je imao značajan utjecaj na smanjenje siromaštva među poljskim maloljetnicima.
Učinak različitih gospodarskih mjera koje je poduzela poljska vlada za potporu obiteljima, tvrtkama i infrastrukturnim ulaganjima od 2016. godine dovela je do snažnog povećanja kupovne moći kućanstava.
Kupovna moć Poljaka od 2022. godine veća je od portugalske i približila se španjolskoj, a prema prognozi Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) do 2032. godine premašit će kupovnu moć Francuza, Britanaca, Talijana itd. Rezultat je to, među ostalim, snažnog rasta prosječne plaće i minimalne plaće.
Medijska i ideološka propaganda na Zapadu, kao i takozvana “elita” u Bruxellesu i Njemačkoj, pokušava iskriviti istinu o plaćama poljskih žena u odnosu na muškarce na sličnim pozicijama. Takozvana rodna ideologija pokušava insinuirati da Poljska, zemlja s katoličkom tradicijom, lošije tretira žene u pogledu plaća.
U stvarnosti je razlika u plaćama između žena i muškaraca u Poljskoj najmanja i iznosi oko 4 posto, što je zapravo u granicama statističke pogrješke, dok je razlika u plaćama između žena i muškaraca u Njemačkoj i Austriji oko 20 posto, a u Francuskoj, Danskoj i Nizozemskoj znatno je veća nego u Poljskoj.
Sve se to događa u vremenu velikih proračunskih prihoda, uz to više od milijun Ukrajinaca legalno radi u Poljskoj, i udjel državnog duga u BDP-u je nekoliko puta niži nego u zapadnoj Europi. Poljska može poslužiti kao primjer da snažan ekonomski model može postojati samo kada su njegovi sastavni entiteti jaki — kada se grade snažne obitelji iz socijalne, duhovne, psihološke i ekonomske perspektive. Možda bi i naši političari mogli nešto naučiti od poljskih kolega?
