XIX. razmatranje. Biti u milosti Božjoj jest veliko dobro, a veliko zlo ne imati Božje milosti.

2. Isus nam je dao onaj sjaj koji je primio od Boga

Veli sv. Toma Akvinski da dar milosti nadmašuje svaki drugi dar koji jedan stvor može primiti, dočim milost čovjeka čini dionikom same Božje naravi. Toliko nam je Isus svojom mukom zaslužio: dao nam je onaj sjaj koji je primio od Boga. Jednom riječju, tko je u milosti Božjoj, taj se samim Bogom sjedinjuje. Reče naš Otkupitelj da u dušu, koja je u milosti Božjoj, dolazi presveto Trojstvo, da u njoj stanuje.

Duša, koja je u milosti i čista od grijeha, pred očima Božjim, tako je lijepa, daju sam Bog hvali: „Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa!“ (Pj 4, 1). Rekao bi da Gospodin ne zna dignuti svojih očiju s duše, koja ga ljubi, ni svoje uši od nje odvratiti u svemu, što se od njega traži. Govoraše sv. Birgja, da čovjek ne bi mogao gledati ljepotu duše nalazeći se u milosti Božjoj, a da ne bi umro od radosti. I sv. Katarina Sijenska gledajući jednu dušu koja se nalazila u milosti Božjoj reče, da bi drage volje svoj život dala, samo da ona duša ne bi izgubila onu ljepotu, i zato je ova svetica uvijek ljubila zemlju, kuda bi svećenici prolazili misleći da se po njima dušama povraća milost Božja.

Koliko, pak, zasluga može steći duša koja je u milosti!

Svakog časa može zadobiti vječnu slavu, sv. Toma veli, da svaki čin, koji duša iz ljubavi učini, zaslužuje posebni raj. Zašto dakle, zavidimo velikašima ovog svijeta? Ako smo u milosti Božjoj, svakog časa možemo mnogo većih velikoća i ljepota steći na nebu.

Neki brat Isusove družbe, kako piše Petrinjani u svojim životopisima, poslije smrti ukazao se jednom svom drugu i rekao mu, da se spasio zajedno sa Filipom drugim, španjolskim kraljem i da obadvojica već uživaju vječnu slavu; ali koliko je na zemlji od njega manji bio, daje sad na nebu od istog toliko viši u Raju.

Nadalje, samo onaj, koji ju kuša i ima, može shvatiti mir, koji i na ovom svijetu uživa duša koja se nalazi u milosti Božjoj: „Kušajte i vidite koliko je sladak Gospodin“ (usp. Ps 33). Riječi Gospodinove ne mogu biti pogrešne, jer je veliki mir nad „ljubiteljima tvog Zakona“. Mir, koji je s Bogom sjedinjen natkriljuje sve naslade koje osjetila i ovaj svijet mogu dati.

Molitva: O, Isuse moj. Ti si onaj dobri pastir, koji si se pustio usmrtiti, da nama, tvojim ovčicama, život povratiš. Dok sam od tebe bježao, ti si mi išao u susret tražeći me; primi me sad, kad ja tebe tražim i skrušeno se k tebi vraćajući padam pred tvoje svete noge. Nanovo mi daj tvoju milost koju sam nevoljno svojim opakim zloćama izgubio. Iz sveg se srca kajem, i od teške žalosti bi umro, što sam Ti toliko puta leđa okrenuo i bježao od tebe. Oprosti mi po zaslugama one pregorke muke, koju si na križu za me pretrpio. Sveži me slatkim lancima tvoje svete ljubavi i ne daj da ikada više od tebe pobjegnem. Daj da strpljivo podnesem sve muke i nevolje koje mi budeš poslao, kad sam već zaslužio vječne muke u Paklu.

Daj da dragovoljno primim sve poruge od ljudi, kad sam već zaslužio ostati u Paklu zauvijek pod vražjim nogama. Jednom riječju, daj da potpuno poslušam i izvršim sva tvoja nadahnuća i svaku svjetsku protivštinu nadvladam za tvoju ljubav. Odredio sam, da ću unaprijed samom tebi služiti; drugi neka govore što hoće, ja ću samo tebe ljubiti, o preljubljeni moj Bože. Tebi samo ću ugađati, ali mi pomozi, jer bez tvoje pomoći ne mogu ništa činiti. Ljubim te, Isuse moj, svim srcem i uzdam se u tvoju Krv. Marijo, ufanje moje, pomozi mi svojim molitvama. Dičim se da sam ti sluga; a ti se ponosiš što grešnike spašavaš, koji ti se utječu; pomozi mi i spasi me.

Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.