Europa se suočava s krizom slobode govora. Iako je pravo na slobodu izražavanja kodificirano u Povelji temeljnih prava Europske unije, države članice potkopavaju slobodu govora usvajanjem zakona o “govoru mržnje“.
Nedavni primjer finske parlamentarne zastupnice Päivi Räsänen, kojoj je 31. kolovoza započelo suđenje na Helsinškom prizivnom sudu zbog javnog iznošenja kršćanskih uvjerenja o braku i spolnosti, pokazuje u kojem smjeru ide Europska unija.
Sve je počelo kada je Räsänen saznala da je vodstvo njezine luteranske crkve odlučilo službeno sponzorirati sodomitsku “paradu ponosa” u Helsinkiju 2019. godine. Na X-u (nekoć Twitteru) objavila je tweet u kojem je tvrdila da se njihova odluka ne slaže s kršćanskim naukom i priložila kao dokaz redak iz Biblije. Zbog toga je bila podvrgnuta trinaest sati policijskog ispitivanja. Na kraju je optužena, što je gotovo nevjerojatno, za agitaciju protiv manjinske skupine, što potpada pod dio finskog kaznenog zakona pod naslovom „Ratni zločini i zločini protiv čovječnosti.“ U travnju 2021. godine finski glavni tužitelj službeno je optužio Räsänen u tri točke za agitaciju protiv LGBT+ osoba zbog javnog izražavanja mišljenja u vezi ljudske spolnosti. Vidjet ćemo u narednim mjesecima hoće li parlamentarna zastupnica biti osuđena za “govor mržnje”.
Jedan od posljedica optužbe protiv Räsänen je da će se više ljudi samocenzurirati zbog straha od pravnih posljedica. Nitko ne može biti siguran da će njegova uvjerenja o određenim temama biti zaštićena zakonom. To se događa zato što je “govor mržnje“ neodređen, subjektivan i proizvoljno nametnut. To je forma “prava” koja se širi diljem Europe.
Naime, u prosincu 2021. godine Europska komisija predložila je uključivanje “govora mržnje” uz trgovinu ljudima i terorizam na popis kaznenih djela Europske unije – pritom definirajući “govor mržnje“ kao posebno teško kazneno djelo. Ako ovaj prijedlog stupi na snagu, onda će sloboda govora biti ugrožena diljem kontinenta. Posebno zlokoban aspekt situacije je da će zbog nedostatka pravne jasnoće u vezi s definicijom “govora mržnje“ oni na vlasti određivati što je uvredljivo i kažnjivo. Čak i objektivno istinite izjave mogu biti kazneno gonjene ako se procijene uvredljivima.
Ovakav oblik cenzure je opasan put koji vodi u represiju i strah. Nažalost, ovo je lekcija koju smo trebali naučiti u prošlom stoljeću Europe. Demokracija zahtijeva slobodu iznošenja ideja i rasprave o njima. To također podrazumijeva izloženost nekim pogledima s kojima se možda ne bismo složili. Vrijeme će pokazati koliko Europa još cijeni ovo temeljno ljudsko pravo.