Subotnja epizoda emisije „Superstar“ otkrila je mnogo toga o pjevačici Severini Vučković, točnije njezinom subjektivnom poimanju stvarnosti. Za sve je bio ‘kriv’ natjecatelj Kristian Josip Periš. Krenuo je govoriti o projektu – piše ‘modernu verziju Biblije’, što god to značilo – i Splićanka nije mogla šutjeti. Isprovocirao ju je toliko da ga je morala pitati o moliteljima krunice na javnim trgovima, koji već godinu dana remete njezin san subotom. Još ju je više isprovociralo što natjecatelj ne zna ništa o njima, pa mu je morala objasniti njihov plan: „Zalažu se da muškarac bude glava obitelji i da žena nema pravo glasa“.

Severina vidi ono što niti molitelji još ne znaju. Nastoje svojom molitvom ukinuti pravo glasa žena. Kako ih nije sram?! Zašto to nisu stavili u jednu od svojih nakana? Eh, da. Razlika je u tome što Severinin pogled na prava žena i njihov nije jednak, jer dokidanje prava potonje ne zanima. ‘Djevojka sa sela’, kako je pjevala krajem prošlog stoljeća, odlučila je zauzeti stav. I ranije je lupala izjave pa ostala živa. Tko može zaboraviti njezin intervjuu u kojem je rekla: „„Al ko mi je kriv. Da sam završila fakultet ne bi ovo radila, radila bi za plaću lipo, ovako se moram glupirat“.

Eto, sama je rekla. Mora se glupirat. A što tek mora učiniti zbog ‘dokidanja svojih prava’? Severina govori i u ime feministica koje još nisu shvatile plan molitelja. Okupljaju se one tamo, govore o ukidanju ženskih prava, ali još nisu shvatile da molitelji žele ukinuti pravo glasa ženama – svako pravo. Možda bi pjevačica mogla doći u subotu ujutro na Trg bana Jelačića da im to objasni?

Nezgodno je sada u studenom zbog hladnoće, ali mogla bi sudjelovati kada dođu proljetni dani. Može birati između Zagreba i Splita. Poslije molitve krunice može lokalnim žurnalistima ispričati uz kavu kako je hrabro prosvjedovala protiv ‘kršitelja ljudskih prava’. Već kada žurnalisti ne pišu o njezinim pjesmama barem da pišu o njoj. Niti Jelena Veljača na to ne bi mogla ostati imuna. Već vidim naslovnicu „Jutarnjeg lista“: Severina rekla odlučno „NE“ bijelim heteroseksualnim muškarcima.

Možda bude upriličen neki intervjuu na televiziji. Tu bi mogla pustiti suzu, jer ipak govori o ‘inkvizitorima’ – onima koji žele ukinuti sva prava ženama. Evo, žurnalisti su svjedoci da se ti muškarci okupe svake prve subote u mjesecu, izmole krunicu i potiho se upute svojim kućama. To je neizdržljivo. Živciraju ‘normalan svijet’ svojom pojavom.

A tek nakane na koje mole. Mole se da muškarci budu duhovni autoritet u obitelji. Iznose činjenice o propadanju obitelji i pozivaju na povratak vrijednostima. Tvrde sljedeće: „Želimo molitvom vratiti oca obiteljima, želimo pomoći suprugama u odgoju djece“. Kako ih nije sram! U vremenu raširene kontracepcije, pobačaja, razvoda, depresije i demografske krize oni pozivaju na kršćanski brak.

Žele demografsku obnovu domovine, a Severina već u poznim godinama počela učiti nove jezike – farsi, urdu, paštunski – za doseljenike i njihovo potomstvo, novi ‘naraštaj Hrvata’. Nije ih valjda učila uzalud? I to nije sve. Mole za „čedno oblačenje“. Otkud im pravo? Zar čedno oblačenje može pomoći nekoj ženi u karijeri? Ovim su ‘prevršili svaku mjeru’. Kako ih nije sram da ne vide ženu kao komad mesa!

Pomisao na javnu molitvu krunice, sve skupa, toliko je isprovocirala Severinu da je i na Kristianu Josipu Perišu, koji ne podržava molitelje na Trgu, morala primijeniti osobni kriterij: „Aj bok, nisi prošao, a taman sam ti mislila dati da prođeš. Ne može…“. Objektivna je bila. Nema se tu što više reći. Morala je poslije te rečenice napustiti emisiju koliko je objektivna. Dosta joj je bilo što je 1996. godine na albumu imala pjesmu „Milost“ – u kojoj je molila Boga da izdrži, poslije toga morala je snimiti mnoštvo pjesama u kojima ismijava sakralno za smirenje. Tko zna koliko će joj vremena trebati da se smiri nakon što je morala izreći stav o moliteljima krunice na gradskim trgovima.