Imena ulica, trgova i škola, ali i kipovi i biste koji se podižu u nekoj sredini jasnije od ičega svjedoče o vrijednostima jednoga društva ili pak o vrijednostima dominantnih političkih struktura.
Zato je simbolično bilo važno da se u Zagrebu ukine Trg Josipa Broza Tita, masovnog ubojice i personifikacije totalitarnoga jugoslavensko-komunističkog sustava.
O čemu nam svjedoči nedavno otvaranje spomenika Miljenku Smoji u Splitu?
Zasigurno ne o tome da ovaj bivši novinar i književnik, koji je život proveo u vrijeđanju neistomišljenika, uživa veliku potporu Splićana. Na otvaranju spomenika bilo je više novinara, nego poklonika njegova lika i djela.
No otvaranje spomenika govori o aktualnim političkim vlastima na čelu s Puljkom. Ovaj je devedesetih nepogrješivom točnošću znao sve ustaške pjesme, a danas otvara spomenik pokloniku Slobodana Miloševića.
Lik i djelo Miljenka Smoje filigrantskom je preciznošću secirao novinar Joško Čelan u knjizi „Spomenik izdaji“.
Čelan je u knjizi jasno pokazao da je Smoje bio zagovornik jugoslavenskoga nacionalizma, srbofil, miloševićevac, autonomaš, urbani rasist, kroatofob i protivnik hrvatske države.
Nakon što je s Hajdukova grba maknuta crvena zvijezda zakleo se više ne će ići na utakmice kluba. I održao je obećanje.
Potpora Miloševiću
Još ranije, 1988. Smoje otvoreno staje na stranu Slobodana Miloševića. U listopadu 1988. Smoje prigovara Splićanima što nisu išli na Miloševićev miting u Kragujevac: „A baš Split ne smi švigavat, nego mora biti na poprištu svake bitke za Jugoslaviju. Da se mene pitalo išla bi splitska delegacija u reprezentativnom, najjačem sastavu“.
Devedesete Smoje je dočekao kao zadrti Jugoslaven i komunisti. U ožujku 1990. on tako zagovara da se „poglavnika“ Tuđmana stavi u „prežun“. Mjesec kasnije Smoje dobiva nagradu „Branko Čopić“ koju mu dodjeljuje „Osmica“, tjedno izdanje tada već od Miloševićeva preuzete „Borbe“. Ismijava povratak spomenika banu Jelačiću na središnji zagrebački trg.
Nije prošlo ni tri mjeseca da bi Smoje 24. lipnja promijenio mišljenje o Tuđmanu koji mu je sada „pametan i pošten“. Tuđman je „ositija bilo naroda“, a HDZ je „narodni pokret“. Nakon „Oluje“ čak se ispričao za potporu Miloševiću, ali je i dalje nastavio pisati u jugoslavenskom duhu.
Eto, takvom je beskarakternom liku podignut spomenik u Splitu.
Laku noć, Hrvatska!