Ne trebate biti geopolitičar da uočite utjecaj Kine na svjetsko gospodarstvo, ali rijetko tko obraća pozornost na djelovanje Kineske komunističke partije (KPK) u mijenjanju percepcije socijalizma u drugim zemljama. Od 2004. godine Kinezi uspješno provode inicijativu kulturne diplomacije velikih razmjera. Primarno sredstvo koje koriste u provedbi inicijative su Konfucijevi instituti – uporište kineskih lobista unutar europskih i američkih akademskih institucija.
Službeni cilj ove neprofitne institucije je podučavanje kineskog jezika u obrazovnim institucijama i promicanje kulturne razmjene, ali neslužbeno ovi instituti djeluju kao utvrde u propagandnom ratu protiv Zapada – od 2012. godine u Hrvatskoj djeluje Konfucijev institut, svega 500 metara od sjedišta Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). U Konfucijevom institutu neće biti govora o komunističkom progonu kršćana ili muslimana Ujgura, o genocidu za vrijeme Kulturne revolucije ili masakru na trgu Tiananmenu.
Ljevičarski zlobnici mogli bi reći da Zapad poduzima slične kulturne inicijative (Alliance Française, Goethe Institut, British Council), ali zapadne vlade se za razliku od kineskih marksista ne suprotstavljaju vrijednostima demokracije, slobodi govora, poduzetništvu i vladavini prava. I dok u našoj zemlji Konfucijev institut nesmetano djeluje, desne političke elite u brojnim zemljama Europske unije i SAD-u počele su uviđati problem s ovom institucijom.
Primjenjujući Sunu Tzuovu doktrinu ratovanja, Konfucijevi instituti rade ono što oružje nikad ne bi moglo napraviti. Postali su u međuvremenu najbolji trojanski konj u ratu protiv Zapada – ‘mekšaju’ sliku Kine i ublažuju ‘teoriju kineske prijetnje’. To je potvrdio i direktor China Radio International, Wang Gengnian, u govoru održanom 2011. godine, zalažući se za „tihu sadnju sjemena naše ideologije u stranim zemljama“ kroz „korištenje tradicionalne kulture za napredak naše socijalističke ideologije“.
Osim Konfucijevih instituta, uspjeh kineske vanjske politike bio je potvrđen prošli mjesec za vrijeme sastanka Xi Jinpinga i Joe Bidena u San Franciscu. Kineski doživotni diktator dogovorio je sa senilnim Bidenom relaksaciju odnosa, potvrđujući da nema autoriteta u ovom anarhističkom svijetu izvan supersila.
Relaksacija odnosa dogodit će se u tri točke: vojnoj suradnji (razlog treba tražiti u jačanju kineske mornarice, najvećoj u svijetu po broju brodova); borbi protiv narkotika (fentanila i metamfetamina) koji se proizvode u Kini, a ilegalno uvoze u Ameriku; i podršci ‘ujedinjenju’ Tajvana s kontinentalnom Kinom, što potvrđuje i priopćenje Tiskovnog ureda Bijele kuće: „Što se tiče Tajvana, predsjednik Biden je naglasio da se naša politika jedne Kine nije promijenila i da je dosljedna kroz desetljeća i administracije“.
Supersila Kina potvrdila je u San Franciscu da nije slabija od SAD-a, a ekonomski, samo u ovoj godini, gledajući prema kupovnoj moć, udio Kine u svjetskom gospodarstvu je skoro 19% dok je Amerike 15.4%. Utjecaj Kine u ekonomiji svijeta povećat će se u sljedećim godinama. Prema projekciji kompanije Price Waterhouse, kinesko gospodarstvo bit će 2050. godine bez suparnika u svijetu, dok će drugo mjesto zauzeti Indija degradirajući američko gospodarstvo na treće mjesto. Takav gospodarski rast omogućit će Kinezima širenje kulture u svaki kutak svijeta, kao što su Amerikanci uspjeli promicanjem hoolywoodskih filmova.
Samo između 2004. i 2021. u svijetu je otvoreno više od 550 Konfucijevih instituta – u prosjeku 32 godišnje. Strateški analitičar Michael Waller, djelatnik Centra za sigurnosnu politiku, izračunao je 2018. godine da je 27% svih Konfucijevih instituta i više od 58% ‘Konfucijevih učionica’ —kulturne institucije u osnovnim i srednjim školama — bilo samo u SAD-u i Velikoj Britaniji.
Kineska kulturna diplomacija nije zaobišla niti Hrvatsku.
Osim Konfucijevog instituta u Zagrebu, u zadnjih deset godina osnovane su podružnice u Dubrovniku, Rijeci, Zadru, Puli, Varaždinu i Osijeku. Kinezi su se strateški rasporedili u svim dijelovima Hrvatske. Međutim, nitko za sada nije reagirao na širenje kulturne institucije zemlje u kojoj je na vlasti narodna demokratska diktatura (članak 1 Ustava Narodne Republike Kine).
Nitko se od naših političara i vodstva zagrebačkog sveučilišta nije osvrnuo niti na preporuku Europskog parlamenta u vezi Konfucijevih instituta. Zastupnici u EU parlamentu pozvali su europska sveučilišta na prekid suradnje s institutom koji predstavlja kinesku lobističku platformu. Možda bi Hrvatska po prvi put mogla druge povesti primjerom?