Liturgijski, došašće djeluje kao pokorničko (npr. svećenici nose ljubičasto liturgijsko ruho) razdoblje, ali „Univerzalne norme o liturgijskoj godini i opći rimski kalendar” govore o došašću u kontekstu „dvostrukog karaktera”: „pripreme za Božić, Isusov prvi dolazak i kraj svijeta, njegov drugi dolazak“. Došašće je označeno kao „razdoblje pobožnosti i iščekivanja radosti” (br. 39).

Strogo gledano, sa stajališta Zakonika kanonskog prava, točnije kanona 1250, jasno su „pokorničkim danima i vremenima“ naznačeni petci tijekom cijele godine i liturgijsko razdoblje korizme. Zakonik kanonskog prava trenutno ne pruža nikakvu osnovu za nazivanje došašća razdobljem pokore.

Ali stariji katolici sjećaju se da je došašće nekada sadržavalo dane posta, a u nekim je zemljama Badnjak bio posni dan. Pravoslavci još uvijek započinju božićnu pripremu kroz takozvani predbožićni post koji obično počinje negdje u studenom.

I upravo dok se pripremamo kroz ovo razdoblje za Božić, moramo se uhvatiti u koštac s grijehom i obraćenjem. Došašće zaslužuje jednu pokorničku notu.

Dani koji su nekoć označavali pokajanje i pokoru u katoličkoj godini postali su dani konzumerizma. Na Zapadu je ispovijed tijekom došašća skoro pa nestala, ali u Hrvatskoj se, srećom, još uvijek vjernici mogu ispovijedati – čak i na sam Badnjak. Upravo u razdoblju došašća moramo preispitati utječe li blještavilo svijeta na smanjenje našeg osobnog naglaska na redoviti duhovni život.

Došašće je – kao i svako godišnje doba i svaki dan našeg života – prije svega vezano uz traženje i nalaženje svetosti. Zbog naše grešnosti nikome od nas nikada nije dosta svetosti. U putu prema svetosti pomaže nam pokora kao trajna značajka kršćanskog života – a time i došašća.

U ovom razdoblju iščekivanja Kristova dolaska moramo obnoviti redovitu pokoru, moramo obnoviti došašće kao pokorničko vrijeme, jer ovo liturgijsko razdoblje nije vrijeme obilja, raskoši i punog stola.