Krajem listopada na Radio Mariji, u emisiji „Sjaj istine“, don Josip Mužić progovorio je o problemu progona euharistije u današnjoj Crkvi.

Don Mužić je prvo govorio o crkvenom nauku:

„Euharistija je živi Bog i znamo da je on nakon pretvorbe prisutan u prilikama kruha i vina u svom čovještvu i božanstvu. To je pravi Bog i pravi čovjek kojeg imamo u euharistiji. I živi Bog. I zato u Crkvi euharistija ima središnju važnost i beskrajnu vrijednost. Ivan Pavao II. kazao je da Crkva živi od euharistije. Drugi vatikanski sabor ističe da je euharistija izvor i vrhunac cijelog kršćanskog života. Euharistija, kaže papa Ivan Pavao II. izgrađuje Crkvu, a Crkva čini euharistiju“.

Zatim se pitao: „Kako smo onda mogli doći do toga da se događa progon euharistije u Crkvi?“.

Povijest Crkve pokazuje da se progon euharistije ne događa prvi put. Za vrijeme Isusova javnog djelovanja prvi masovni otpad zbio se zbog propovijedanja euharistije. Nakon što je Isus nahranio 5 000 odraslih muškaraca, oni ga htjedoše zakraljiti, ali im on pobjegne u Kafarnaumu i tamo im propovijeda da – tko se hoće spasiti, mora blagovati njegovo tijelo i piti njegovu krv i oni to shvaćaju kako on to i govori – a to Židovi nisu mogli prihvatiti. Zato masovno otpadaju od njega.

Don Mužić navodi i drugi, poznatiji, otpad od Isusa: „Prvi masovni otpad od Isusa navijestio je ono što će se dogoditi na Golgoti – kad je uslijedio drugi masovni otpad i kad je izgledalo da više nitko nije ostao uz njega, ostali su Gospa, Ivan i nekoliko žena. I od Crkve njegovih sljedbenika kojih je bilo na desetke tisuća – nakon uskrsnuća Lazara čak su se i oni najtvrdokorniji obraćali –onda se radilo o desetcima i stotinama tisuća ljudi koji su ga tad napustili. Tako da se drugi otpad masovni vezuje uz prvi“.

Prvi otpad od euharistije vezuje se uz navještaj euharistije, a drugi otpad vezuje se uz događaj Otkupljenja i kad euharistijska žrtva biva prinesena.

Istovremeno, događa se sustavno obezvrjeđenje i ukidanje sakramenta ispovijedi tako da se masovno prima sv. pričest u teškom grijehu – upadajući time u svetogrđe. Dovoljno je vidjeti što se događa u crkvama u Belgiji, Švicarskoj, Francuskoj… Sakrament ispovijedi nije samo savjet, nego i obveza koja se nalaže Zakonikom kanonskog prava u kojemu piše:

„Tko je svjestan teškoga grijeha, neka ne slavi Misu, ako prije ne obavi sakramentnu ispovijed, i neka se ne pričešćuje Gospodinovim Tijelom, ako nema važna razloga i nema prigode za ispovijed; u tom slučaju neka se sjeti da je dužan pobuditi čin savršenoga pokajanja koji uključuje nakanu da se ispovjedi što prije“ (C. 916).

To se odnosi i na svećenika!

Don Mužić objasnio je kakva je trenutačna situacija u Crkvi:

„Svećenici su pod sve većim pritiskom podjeljivanja sv. pričesti onima koji žive u javnom grijehu, kao što su rastavljeni koji žive u civilnom braku ili oni koji su u istospolnim zajednicama. Ako podlegnu pritisku, onda i oni obeščašćuju euharistiju, a ujedno i sakrament ispovijedi i sakrament braka. Djeluju protiv Božjeg zakona i vlastite savjesti, a upadaju u višestruki teški grijeh. Tada se događa materijalna suradnja svećenika sa Zlom“.

Intervju je zaključio sljedećim riječima:

„Bogoubojstvo se dogodilo jednom na Golgoti i ne može se ponavljati, ali se mržnja na Boga može iskaljivati i dalje na njegovu čovještvu pod prilikama kruha i vina i može se ukloniti njegovu nazočnost u euharistiji. To je ujedno i najučinkovitiji put da se uništi Crkva jer se tako uništava njezin temelj, njezino središte, njezino srce. No, zabrana ima nedostatak, a to je da će tada biti previše očito što je posrijedi i da će biti previše mučenika koji će tada proslaviti Boga“.

Cijelo gostovanje don Mužića možete pogledati ovdje.