Mnogi ljudi u Hrvatskoj naivno misle da je vrijeme ratova na području bivše Jugoslavije prošlost. Čak i dio nacionalno orijentiranih pojedinaca Srbiju ne smatra nikakvom prijetnjom po Hrvatsku. Činjenica jest da Srbija, iako se snažno naoružava posljednjih godina, trenutno nema vojne, ekonomske i političke kapacitete za vođenje osvajačkih ratova. Osim toga, za Srbiju je prioritetnije područje tzv. Republike Srpske i Kosova.
Naivno bi, međutim, bilo misliti da je velikosrpska ideja poražena. Ona se posljednjih godina vraća u rebrendiranom obliku tzv. srpskog sveta. Vučićev megafon, bivši ministar policije i bivši ministar vojske, do nedavno i šef BIA-e (srpska obavještajna služba) Aleksandar Vulin jasno je poručio da srpski svet podrazumijeva jedan državni prostor, a pred koji tjedan je najavio da će ovi naraštaji dočekati njegovo ostvarenje. Aktualni srbijanski ministar obrane nedavno je sudjelovao u promotivnom spotu koji prikazuje zastavu tzv. Republike Srpske Krajine i govori o „buđenju novog vremena“ i o novim naraštajima i „nadama“.
Nema, dakle, nikakve dvojbe da Srbija i dalje ima teritorijalne pretenzije na Hrvatsku i da kad bi mogla nastojala bi ih ostvariti vojnim putem. Na to ukazuje i općenito stanje na srbijanskoj političkoj, medijskoj, intelektualnoj i kulturnoj sceni.
Za koga rade mediji u Hrvatskoj?
Srbijanski političari, i to upravo ministar obrane, 2024. promiču tzv. SAO Krajinu. U srbijanskim medijima svakodnevno se širi mržnja prema svim susjednim nesrpskim narodima, pa tako i prema Hrvatima koji su predmet opsesije mnogih srpskih javnih osoba. Hrvate se s jedne strane proglašava ustašama i zločincima, a s druge bivšim Srbima. Sve je to dio informacijskog rata i strateškog klevetanja Hrvatske koje je posebno usmjereno na inozemna središta moći.
Ne slučajno golem dio medijskog portfelja u Republici Hrvatskoj u vlasništvu je srpskog kapitala. Baš u tim medijima učestalo se provode kampanje fašizacije Hrvatske, konstantno se izmišljaju „ustaše“ i problematizira navodna ekstremna desnica u RH. Je li slučajno da je narativ u hrvatskim i srpskim medijima često vrlo sličan ili ukazuje na strano obavještajno djelovanje?
Srbijanske kulturne institucije donose deklaracije kojima se svojataju dubrovačka književnost i hrvatski jezik. Hrvatima Bunjevcima i Šokcima nastoji se uništiti nacionalni identitet dizanjem subetnonima na razinu etnonima. Želi ih se proglasiti mikronarodom posebnim od hrvatskog koji će se sutra lakše asimilirati.
Crtaju se i granice
Najvažniji srpski geopolitičari već su nacrtali granice nove Velike Srbije. Jasno je da bi se ta Srbija značajno proširila na račun Hrvatske. Tako Milomir Stepić u okviru „rekonfiguracije postjugoslovenskog prostora“ predlaže stvaranje posebne države Dalmacije i teritorijalna proširenja Srbije na hrvatskom ozemlju.
Pritom računa na jačanje euroazijskih sila (Rusije i Kine) i na pad moći Amerike. U takvim bi konstelacijama, smatra Stepić, i Srbija mogla realizirati svoje planove.
Nasilna, lažljiva, maliciozna i iracionalna velikosrpska ideologija se kao i glupost nikada ne umara. Zato i Hrvatska treba biti na oprezu. Nije pitanje treba li vratiti vojni rok, nego koliko brzo i u kojem obliku.