Nekoliko sati dijeli nas od kraja kratke, ali i vrlo dosadne i neinventivne kampanje za izbore za Hrvatski sabor. Svojim političkim manevrom Zoran Milanović ubio je kampanju. Postao je njezina glavna referentna točka što je u drugi plan stavilo raspravu o brojnim drugim temama koje bi inače dominirale. Tzv. duboko državi odgovarali su tako postavljeni okviri kampanje jer joj odgovara i duopol HDZ-a i SDP.
Možemo umjesto desnice?
Više je anketnih istraživanja, no većina njih pokazuju da će HDZ biti relativni pobjednik izbora. Međutim, poslijeizborna matematika ovaj bi put mogla biti teža nego na izborima 2020. godine. HDZ će vjerojatno pokušati sastaviti Vladu s manjinama, nekim liberalnim opcijama i eventualnim prebjezima. Ovaj put to bi moglo ići teže.
Proteklih je dana objavljena snimka na kojoj Plenković govori da ne dolazi u obzir suradnja ni s Domovinskim pokretom ni s Mostom. Politička pragmatika može štošta promijeniti, no čini se da Plenković ostaje vjeran obećanju da DP nikada ne će doći na vlast.
No takav stav znači i to da će on ruku morati pružiti prema ljevici. Velika koalicija nije toliko izgledna, što nas dovodi do mogućnosti koaliranja s Možemo. Oni su, doduše, rekli da ne žele dovoditi crnu desnicu na vlast. HDZ je, međutim, plava „desnica“, koja je glasovala za ratifikaciju tzv. Istanbulske konvencije, a u svom programu i ima i različite vrste obiteljskih zajednica. Ove poveznice, ali i vlast mogli bi predstavljati ljepilo za suradnju HDZ-a i Možemo.
Žalosno je da su HDZ-u prihvatljivije sve opcije osim onih desnih.
Svakakve su političke kombinacije moguće, no sigurno je jedno: Hrvatska treba korijenite promjene.
Korijenite promjene
U Hrvatskoj je nužna reforma pravosuđa i javne uprave. Ovi su glavni zaštitnici klijentelizma, korupcije, nepotizma i sustava negativne selekcije. Bez ove reforme Hrvatska ne može početi disati. Ovakav sustav Hrvate doslovce tjera iz države.
Hrvatskoj je nužna i reforma političkog i izbornog sustava. „Ako se želi promijeniti priroda određene demokracije, izborni sustav je vjerojatno najprikladniji i najučinkovitiji instrument da se to postigne“, mišljenje je poznatoga nizozemskog profesora političkih znanosti i stručnjaka za izborne sustave Arenda Lijpharta.
Na vanjskopolitičkom planu Hrvatska mora inaugurirati srednjoeuropsku, a ne „zapadnobalkansku“ orijentaciju. Osim toga, ključno je rješavanje hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini.
Ipak, demografija je ključno strateško pitanje hrvatske budućnosti. Hrvatska mora stvoriti ozračje koje će ljude zadržavati u zemlji, a one iseljene privući natrag. Osim onih iseljenih od 2013. do danas, Hrvatska se mora okrenuti i prema starijoj emigraciji. Ili ćemo učiniti taj korak ili će se nastaviti zamjena stanovništva koja je već rasturila sigurnost mnogih država EU-a.
U konačnici, nema ništa bez vrijednosti, tj. bez vrijednosnih orijentira kao ni bez pobjedničkog duha, ponosa i samopoštovanja.
Židovima je trebalo 40 godina hoda kroz pustinju da bi došli u Obećanu zemlju. Čini se da i naša politička katarza još traje…