Vrhovni sud SAD-a složio se saslušati Sjedinjene Države protiv Skrmettija, u kojem Bidenova administracija osporava zakon Tennesseeja koji je zabranio transrodno liječenje maloljetnika. Jonathan Skrmetti, državni odvjetnik, kaže da se raduje obrani statuta, jednog od desetaka diljem zemlje kojima je cilj zaštititi tinejdžere od medicinskog tretmana koji im mijenja život. „Ovaj će slučaj unijeti prijeko potrebnu jasnoću u to sadrži li Ustav posebnu zaštitu rodnog identiteta“, kaže.
Zakon Tennesseeja, Senat Bill 1 (SB1), donesen je prošle godine. Zabranjuje sve medicinske tretmane koji omogućuju „maloljetniku da se poistovjeti ili živi kao, navodni identitet koji nije u skladu sa spolom maloljetnika“ ili koji liječe „navodnu nelagodu ili uznemirenost zbog nesklada između spola maloljetnika i navedenog identiteta“.
Bidenova administracija tvrdi da ograničavanje blokatora puberteta i unakrsnih spolnih hormona predstavlja diskriminaciju na temelju spola, čime se krši klauzula o jednakoj zaštiti 14. amandmana Ustava. S druge strane Tennessee tvrdi da ti tretmani nisu sigurni i da tinejdžeri nisu dovoljno zreli da procijene njihove dugoročne posljedice. Smiju li se ili ne lijekovi prepisivati, tvrdi Skrmetti u svom sažetku, „ne ovisi o uvredljivoj spolnoj diskriminaciji, već o dobi pojedinca i procjeni rizika i nagrade liječenja ovog zdravstvenoga stanja“.
On, naime, citira vrlo razumno mišljenje Žalbenoga suda za 6. okrug koji je izjavio da bi „suci s doživotnim mandatom koji tumače Ustav koji je teško izmijeniti trebali biti ponizni i oprezni kada su u pitanju najavljivanja novoga suštinskog zakonitog postupka ili prava jednake zaštite koja ograničavaju odgovorne izabrane dužnosnike od rješavanja ovih medicinskih, društvenih i političkih izazova“.
Ukratko, kao i u slučaju Dobbs, Tennessee (i druge države) prisvajaju pravo da same utvrde sigurnost i prikladnost medicinskog tretmana, a ne savezna vlada.
Osporavatelji zakona iz Tennesseeja su 15-godišnja transrodna djevojčica, 15-godišnji transrodni dječak i 12-godišnji transrodni dječak – svi su podržani od strane liječnika i njihovih roditelja.
Podnesak koji je podnijela glavna Bidenova tužiteljica, Elizabeth Prelogar, pokušava pobiti Skrmettijev argument da transrodna medicina za tinejdžere nije sigurna i da joj nedostaje čvrsta baza dokaza. Ona citira različite studije – ali značajno, ne i smjernice Svjetskog profesionalnog udruženja za zdravlje transrodnih osoba (WPATH), koje se (ili su se) smatraju mjerodavnima.
Vjerojatno postoji dobar razlog za izostavljanje WPATH-ovih Standarda. Oni su, naime, napadani u Sjedinjenim Državama i u inozemstvu zbog lošeg i stranačkog istraživanja.
U odgovoru na osporavatelje zakona Tennesseeja, Alabama je istaknula da diljem svijeta, pa čak i u Sjedinjenim Državama, vladine agencije ispituju jesu li blokatori puberteta i križno-spolni hormoni od pomoći. Čak je i agencija unutar američkoga Ministarstva zdravstva i društvenih usluga, Agencija za istraživanje i kvalitetu zdravstvene skrbi, bila skeptična. Jedna od njegovih kratkih bilješki priznaje da „postoji nedostatak trenutnih smjernica utemeljenih na dokazima za skrb o djeci i adolescentima koji se identificiraju kao transrodni, posebno u pogledu dobrobiti i štete supresije puberteta, medicinske potvrde s hormonskom terapijom i kirurške potvrde“.
Čemu žurba, pita Alabama. Podnositelji peticije požuruju ovaj sud i traže od njega da preliminarno odluči o ovim slučajevima prije nego što više dokaza izađe na vidjelo. Njihov je strah je opravdan.
Doista, vrijeme žalbe Vrhovnome sudu je zbunjujuće. Sud će ovaj slučaj razmatrati u svom prvom sazivu, negdje nakon listopada. Bit će to nepoželjna distrakcija u posljednjim tjednima Bidenove kampanje. Nema sigurnosti o tome što će Sud odlučiti, ali ishod Dobbsa sugerira da će težiti prepuštanju medicinske politike u ruke država.
Pa čemu žurba? Možda je cinični odgovor Alabame točan – riješiti stvar što je brže moguće prije nego što postane zasljepljujuće očito da je liječenje tinejdžerskih psihičkih tegoba moćnim lijekovima neznanstveno.
