Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu svakog k sebi prima, svakom dijeleći svoje milosti. Govori sv. Augustin, da Gospodin više želi da nam razdijeli svoje milosti, nego mi da ih primimo. A to stoga, jer je Bog neizmjerna dobrota od svoje naravi, tako da svakog želi učiniti dionikom svojih dobara. Bog se tuži, kad duše ne mole od njega milosti. Zašto ne dolazite više k meni, zar sam vam uskratio koju milost, koju ste od mene zatražili?

Sv. Ivan vidio je Gospodina s punim prsima mlijeka, to jest milosrđa i opasana ljubavlju, kojom želi, da nam dijeli svoje milosti. Isus je uvijek spreman obasuti nas dobročinstvima, imenito u Presvetom Oltarskom Sakramentu obilato dijeli milosti. Enrik Suson govoraše, da Isus najviše voli uslišati naše molitve u ovom Sakramentu.

Kao majka, koja drži rastvorena prsa puna mlijeka, ide i traži djecu da ju podoje i olakšaju joj bol u prsima; na isti način i Gospodin nas zove k sebi iz ovog Sakramenta ljubavi. O. Baltazar Alvarez gledao je Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu s punim rukama milosti, da ih ljudima podijeli, ali nije mogao naći komu bi ih razdijelio.

A blažena li je ona duša, koja stoji pred oltarom i prosi milosti od svog slatkog Isusa! Neka pobožna grofica iz Ferie stupila u redovnice sv. Klare i kad nije bila poslom zapriječena, uvijek je bila pred Presvetim Sakramentom, i zato ju nazvaše zaručnicom Presvetog Sakramenta.

Jednog dana bi upitana, što radi onoliko vremena pred oltarom na kom se čuva Presveti Sakrament odgovori: „Slala bih kroz svu vječnost. Što se radi pred Presvetim Sakramentom? A što radi siromašak pred jednim bogatašem. A što radi bolesnik pred svojim liječnikom? Što se radi? Zahvaljuje se i milosti prose. Oh, koliko su vrijedne ove posljednje riječi, da se isplati zaustaviti pred Presvetim Sakramentom“.

Isus se tužio Božjoj službenici Margariti Alacoque na nezahvalnost, koju mu ljudi nanose u ovom Sakramentu ljubavi, pokazujući joj svoje Presveto Srce, optočeno trnjem, s križem odozgora na gorućem prijestolju, time htijući pokazati joj svoje ljubazno prebivalište u Presvetom Oltarskom Sakramentu, te iza toga joj reče: „Ovo je ono Srce, koje je toliko ljubilo ljude, koje nije ništa za se prištedjelo, te koje gine pokazujući im svoju ljubav. Ali za naknadu od više njih ne primam nego nezahvalnost, po neštovanju i pogrđivanjima, koja mi nanose u ovom Sakramentu moje ljubavi. A to mije najteže, što me vrijeđaju i grde srca meni posvećena“.

Ljudi ne obilaze Isusa, jer ga ne ljube. Čitave sate provode razgovarajući s prijateljima, s društvom, a pola sata zabaviti se s Isusom u crkvi, to im je odveć teško. Može tko reći: „A zašto mi Isus ne pokloni svoju ljubav? Ali odgovaram: ‘Ako iz svog srca ne istrijebiš i ne izbaciš zemlju, kako će ti moći u nj ući božanska ljubav?“ Ah, da li možeš iz srca reći sa sv. Filipom Nerijem, kad ugledaš Presveti Oltarski Sakrament: ‘Ovo je moja ljubav, ovo je moju ljubav’, ne bi ti teško bilo ostati čitave sate, čitave dane pred ovim Presvetim Sakramentom“.

Duši zaljubljenoj u Boga, sati pred svetootajstvenim Isusom čine joj se trenucima. Sv. Franjo Saverio, po cijele dane radio je oko duša, a po noći bdio pred Presvetim Sakramentom. Sv. Franjo Regis cijeli bi dan ispovijedao, a po noći bi išao u crkvu i koji put našavši ju zatvorenu, ostao bi pred vratima na ledu i vjetru i tako bi, makar iz daljega, častio svog ljubljenog Gospodina.

Sv. Vjekoslav Gonzaga imao je želju, da neprestano stoji pred oltarom: ali budući mu je od starješina naređeno, da se ne zaustavlja, prolazeći ispred oltara i osjećajući da ga Isus privlači k sebi, da se s njim zadrži, a moraše posluh izvršiti, stoga mu mladić ljubazno govoraše: „Odmakni se od mene, Gospodine, odmakni. Gospodine, pusti me da idem, jer tako posluh iziskuje“.

Ako li, brate moj, ne osjećaš ove ljubavi prema svom Isusu, nastoj da ga svaki dan zaobiđeš i On će tvoje srce raspaliti svojom ljubavlju. Je li ti studeno? Primakni se k vatri, govoraše sv. Katarina Sijenska. Blažena onda tebe, ako ti se Isus smiluje i svojom te ljubavlju raspali! Zasigurno onda nećeš ljubiti zemaljskih stvari, nego ćeš ih prezirati. Veli sv. Franjo Saleški: „Kad kuća gori, sve se stvari iz nje izbacuju kroz prozor“.

Molitva: O Isuse moj, daj da te upoznam i da te ljubim. Toliko si ljubazan, da drugo nemaš što učiniti, nego si učinio, da te ljudi ljube: i kako je malo ljudi, koji te ljube?! Ajme, u broju ovih nesretnika bio sam i ja! Stvorovima sam bio zahvalan kad bi mi Što dobra učinili; samo s Tobom, koji si za me svoj život dao, bio sam nezahvalan, vrijeđajući te tolikim grijesima.

Ali vidim, umjesto što bi me imao napustiti, da mi ideš u susret i tražiš moju ljubav; čujem gdje mi napominješ onu zapovijed od ljubavi: „Ljubit ćeš Gospodina Boga tvoga svim srcem svojim“. Kad već hoćeš da te i ovaj nezahvalnik ljubi, da, ljubit ću te. Ti želiš moju ljubav, a i ja sad okrijepljen tvojom milošću, drugo i ne želim nego da te ljubim. Ljubim te, moja ljubavi, moje sve. Po onoj krvi za me prolivenoj, pomozi mi.

Ljubazni moj Otkupitelju, u ovu krv stavljam sve moje pouzdanje i u zagovor tvoje Presvete Majke, koju si odredio, da nas svojim molitvama potpomaže. O, Marijo, Majko moja mila, moli Isusa za me. U božanskoj ljubavi raspali sve svoje štovatelje, raspali i mene, koji te toliko štujem i ljubim.

Vigilare.info svake nedjelje donosi razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstovi su preuzeti iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906., a koje je 2007. izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info napravio minimalnu redakciju.