3. Tko se drži božanske volje, i na ovom svijetu uživa vječni slatki mir: „Ne će ožalostiti pravednika što mu se god dogodi.“ (Prov.). Zaista, jer duša ne može imati većeg zadovoljstva, nego kad sve biva po božanskoj volji.

Tko drugo ne želi, nego što Bog hoće, ima sve što želi, jer što se događa, to sve dolazi po Božjoj volji. Duše, koje su se potpuno dale u ruke Božje i njegovoj volji podvrgle, veli Salvijan, ako su ponižene, to one i hoće, ako ih siromaštvo tišti, i traže da budu siromašne, jednom riječju, hoće samo ono što se svednevice događa i stoga blaženo žive. Dođe Ii led, vrućina, kiša, vjetar; tko je pokoran volji Božjoj, govori; hoću ovaj led, hoću ovu vrućinu itd., jer tako Bog hoće. Nešto izgubi, bude progonjen, oboli, približava mu se smrt, taj veseo i zadovoljan govori: „Hoću da budem nevoljan, progonjen, bolestan i brzo ću umrijeti, jer tako dragi Bog hoće.“ Tko počiva u božanskoj volji, te se naslađuje u svemu što od Boga dolazi, kao da stoji nad oblacima, taj se nahodi kao da je odignut nad oblake, a ispod njih gleda gdje bjesne oluje, ali njega ne smetaju, niti imalo straše. Ovo je onaj slatki mir, veli apostol, koji natkriljuje sve svjetske naslade i ljepote: Jest onaj stalni mir koji se ne mijenja. Grješnik se svaki dan mijenja kao mjesec, koji danas raste, a sutra se smanjuje; danas se smije, a sutra plače; danas veseo i miran, sutra tužan i ljut; jednom riječju mijenja se prema stvarima povoljnim i nepovoljnim, koje ga stižu.

No pravednik je kao sunce uvijek ravan, jednak u svojoj mirnoći, i to u svakoj stvari koja mu se dogodi, jer njegov mir je u tome, što se združio s Božjom voljom. Sv. Marija Magdalena Pazzi kad bi tko pred njom spomenuo volja Božja, tako bi se utješila i umirila, da bi od ljubavi izvan sebe izašla. Kolika je ludorija onih. koji se protive volji Božjoj! Sto je Bog nakanio učiniti, to će se zasigurno i ispuniti: Zato nevoljnici će to sve tako i onako pretrpjeti, ali bez ploda, bez pravog mira i utjehe kao lijeni razbojnik u odnosu na onog koji se predao Božjoj volji.

A što drugo Bog i želi, osim našeg dobra? Hoće da nas gleda svete, da budemo zadovoljni na ovom svijetu, a blaženi na drugom. Znajmo da i one patnje, koje nam Bog šalje, jesu za naše dobro. Nevolje, kojom nas Bog kori na ovom svijetu, ne dolaze na našu propast, nego da se po njima popravimo i tako zadobijemo vječno blaženstvo. Bog nas toliko ljubi da On ne samo želi. nego se upravo brine da se mi spasimo.

A što bi nam ikad mogao uskratiti onaj Gospodin, koji nanije dao svog Sina? Stavimo se u ruke Boga, koji se uvijek brine za naše dobro, dok smo na ovom svijetu. Reče jednom Gospodin sv. Katarini Sienskoj – „ti uvijek misli na Me, a Ja ću na te“. Ljubazni Bog misli na moje dobro, ne ću ni ja na drugo misliti, nego kako ću mu ugađati i njegovoj se svetoj volji u svemu podvrći. Ne smijemo molili, govoraše opat Nilo, da Bog čini što mi hoćemo i kako hoćemo, nego da mi radimo ono što On hoće.

Tko tako radi živjeti će blaženo, i sveto umrijeti. Tko umire stavivši se prije u ruke Božje, taj iza sebe ostavlja dovoljan znak svog spasa. Ali tko se za života nije družio s božanskom voljom, ne će ni na smrti i tako će se izgubiti. Gledajmo dakle, da uvijek opetujemo one riječi svetog pisma: „Gospodine što hoćeš da činiš?“.

Reci mi što hoćeš da činim, i sve ću ispuniti: „Evo službenice Gospodnje, evo moja duša jest tvoja službenica, samo zapovijedaj i bit ćeš uslišan: Tvoj sam. spasi me; spasi me, Gospodine i onda radi od mene što hoćeš, sav tvoj sam i nisam više svoj. Kad nas što teška i nepoćudna snađe, odmah recimo: „Bože moj, tako si Ti htio i tako neka bude.“

Nadasve neka nam omili treća prošnja u Očenašu: „Budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji.“ Sa srdačnim uzdisajem ovu prošnju često govorimo. Sretni smo ako uzaživimo i svoj život dovršimo ovako govoreći: “Budi volja tvoja.”

Molitva: O, Isuse, moj slatki Otkupitelju, ti si svoj život završio u najtežim bolima, da mene nevoljna spasiš. Smiluj mi se dakle, i spasi me, i ne dopusti da te moja duša, tolikom mukom i tolikom ljubavlju otkupljena, zauvijek prezire. Drugo nemaš mi što učiniti; čim bi me zadužio, da te ljubim, nego si učinio. To si mi pokazao riječima, koje si, prije nego ćeš izdahnuti na Kalvariji izrekao: „Svršeno je.“ No kako sam ja poslije odgovorio prema tolikoj ljubavi? Nikako, mogu reći, da do sada nisam ništa drugo radio, nego kako ću te vrijeđati i poticati da me zamrziš. Zahvaljujem ti, što si me s toliko strpljenja podnosio , te što mi sad daješ vremena da upoznam svoju nezahvalnost, da se popravim i počnem te ljubiti prije nego umrem. Da, ljubiti ću Te i puno ću te ljubiti, moj Spasitelju, moj Bože, moja ljubavi i moje sve; i sve ću učiniti po tvojoj volji; darujem ti svu moju volju, svu svoju slobodu i sve što imam.

Od sada posvećujem ti i svoj život, dragovoljno primajući smrt onakvu, kakvu mi pošalješ, sa svim mukama i drugim nepogođenostima, koja će ju pratiti. Ovu moju žrtvu združujem s onom velikom žrtvom, koju si Ti, Isuse moj, prikazao za me na križu. Umrijeti ću vršeći tvoju volju. Ah, po zaslugama tvoje pregorke muke, udijeli mi milost, da do smili ostanem potpuno u svemu pokaran tvojim božanskim odredbama i kad mi smrt dođe, da ju dragovoljno zagrlim, kao dar tvoje svete volje. Umrijet ću, Isuse moj, da ti udovoljim: umrijeti ću govoreći: „Budi volja tvoja“. Marijo, Majko moja, isprosi mi da tako umrem.