Dok je prije devet godina njemačka kancelarka Angela Merkel, u kontekstu tadašnje migrantske krize (nakon što je koju godinu ranije proglasila „smrt multikulturalizma“) inaugurirala tzv. politiku dobrodošlice, danas Njemačka provodi kontrole na svim granicama.
Švedska je dugo vremena provodila sličnu destruktivnu politiku što je rasturilo sigurnost te zemlje. Danas se migrantima nudi 30 000 eura kako bi napustili zemlju.
Ranije se mađarskog predsjednika Viktora Orbana i druge kritičare masovnih i nekontroliranih migracija nazivalo fašistima, a danas su njihovi stavovi postali gotovo pa dio političkog mainstreama.
Restriktivnije politike najavljuju se i u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Diljem Europe sazrijeva svijest da ovako više ne ide.
Netko bi mogao zaključiti da se od migrantima prijateljskoga kontinenta Europa pretvorila u „tvrđavu Europu“. No ovdje se radi tek o ilegalnim migracijama. One jesu iz sigurnosnog aspekta najproblematičnije, no puno je veći opseg legalnih migracija koje nepovratno mijenjaju identitet Europe.
Njih promiče bruxelleski tzv. mainstream. Dovoljno se prisjetiti izjave bivšeg predsjednika Europske komisije Jean-Claude Junckera koji je rekao da manjak ljudi treba nadoknaditi uvozom iz Afrike. Kontinenta koji će do kraja stoljeća s jedne narasti na četiri milijarde ljudi i odakle pola mladih želi iseliti.
Mnogi dijelovi Europe već danas imaju afroazijski identitet, a u njima ne vrijede pozitivni propisi europskih zemalja, nego šerijat. Uz nastavak dosadašnjih politika Europa se nalazi na sigurnom putu demografske i identitetske propasti.
U najbrojnijim državama EU-a, ako se nastave dosadašnji demografski trendovi, domicilno će stanovništvo postati manjinsko u idućih 30 do 40 godina.
Do istinske promjene u Europi će doći onda kad će se promijeniti odnos prema životu. Nemoguće je očekivati ikakve promjene na bolje dok se god guraju protuživotne i protuzdravorazumske politike kao što su genderizam, abortizam, zeleni fundamentalizam itd.
Nikakva izvješća kao što je ono od Marija Draghija ne mogu u konačnici zaustaviti nazadovanje Europe u odnosu na druge globalne međunarodne aktere.
Problemi su prije svega vrijednosne prirode. Problem je kultura smrti koja je prožela sve pore europskog društva.
Tamo gdje nema života – nastupa smrt.
