Nastavnici engleskog jezika u strukovnim srednjim školama zgroženi su najnovijim prijedlogom Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih prema kojemu se smanjuje broj sati prvog stranog jezika, najčešće engleskog.
U nastavku prenosimo Izjavu tri nastavnice engleskog jezika.
Prema Odluci o kurikulu općeobrazovnih predmeta u srednjim strukovnim školama na razinama 4.1 (trogodišnji programi) i 4.2 (četverogodišnji programi), koja je u javno savjetovanje puštena u svibnju, engleski jezik je u jezgrovnom dijelu četverogodišnjih strukovnih programa bio zastupljen sa 6 CSVET-a, odnosno tri sata nastave tjedno. U svim javnim istupima o reformi strukovnog obrazovanja također je naglašavano kako se satnica prvog stranog jezika neće smanjivati, već i povećavati zahvaljujući modulima jezika struke.
Međutim, u novom prijedlogu kurikula – neočekivano i neobjašnjivo – dogodilo se upravo suprotno od najavljivanog te je satnica prvog stranog jezika na razini 4.2 smanjena s tri na dva sata tjedno, odnosno sa 6 na 4 CSVET-a.
Bitno je napomenuti da sadašnji prijedlog odgojno-obrazovnih ishoda u 4.2 zanimanjima (u kojima je sada po novome prijedlogu potrebno dodati i ishode jezika struke) nikako nije moguće ostvariti u fondu od 70 sati godišnje (u odnosu na dosadašnjih 105 sati godišnje).
Ne samo da navedeni ishodi nisu ostvarivi u fondu od 70 sati, nego nije moguće ostvariti ni navedeni temeljni cilj samostalne i točne upotrebe jezika u govoru i pismu u različitim kontekstima školske, lokalne i šire zajednice, uključujući i digitalno okružje.
Predloženi elementi vrednovanja u nastavi su: slušanje s razumijevanjem, čitanje s razumijevanjem, govorenje i pisanje (plus jezično posredovanje unutar govorenja i pisanja). Vrednovati četiri elementa (sumativno i formativno), ostvariti navedene ishode i pritom obuhvatiti ishode jezika struke ne samo da je gotovo nemoguće ostvariti, već je apsolutno neostvarivo i neizvedivo.
Iako su moduli jezika struke opravdani i poželjni s obzirom na konkretne potrebe naših učenika i specifična zanimanja, važno je istaknuti da se oni ne navode kao obavezni u svim kvalifikacijama, štoviše odluka o eventualnim dodatnim satima u jeziku struke spušta se na školsku razinu prema procjeni poznavanja jezika nakon završetka škole (tzv. preporuka, ali ne i obveza).
Međutim, dodatni sati stranog jezika u modulu problematični su iz dvaju razloga:
- Moduli svojim opsegom i trajanjem ne mogu nadomjestiti sustavni rad na jezičnim vještinama koji omogućava cjelogodišnja nastava stranog jezika.
- Moduli su već opterećeni raznim skupovima ishoda učenja.
Nemoguće je naglasiti koliko će navedeni prijedlog pogubno utjecati na kvalitetu nastave i ostvarivanje svih ishoda koji se u kurikulu navode te posljedično stečena znanja i kompetencije učenika. Navedeni prijedlog ne poštuje Preporuku Vijeća Europske unije o sveobuhvatnom pristupu poučavanju i učenju jezika (8638/19) prema kojoj se fokus obrazovanja stavlja upravo na jezične kompetencije i višejezičnost, kao i na poticanje učenika na učenje jezika (ne samo jednog, nego više njih).
Neshvatljivo je zašto reforma strukovnog obrazovanja u RH unatoč najavama u konačnici ide u posve suprotnom smjeru od preporuke Europske unije i želi smanjiti broj sati nastave stranog jezika.
Također, navedeno grupiranje učenika u praksi nije izvedivo bez odgovarajućeg pravilnika posvećenog toj tematici. Trenutno poučavanje svodi se na rad s 26 učenika. Također broj učenika s poteškoćama povećava se te se u pravilu u svim razredima nalaze i učenici s poteškoćama (individualizacija i/ili prilagodba), a broj redovnih učenika nije smanjen.
Samim time, preporuka o grupiranju učenika unutar razrednih odjela na temelju rezultata „dijagnostičkog mjerenja“, uz obaveznu mogućnost „horizontalne prohodnosti“, te o radu s učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (daroviti i učenici s poteškoćama), u okviru ovog prijedloga više nego ikada ostaju mrtvo slovo na papiru.
Nadalje, usprkos svim izjavama o omogućavanju „vertikalne prohodnosti“ za učenike strukovnih srednjih škola, ovaj potez ih automatski stavlja u neravnopravan položaj po pitanju polaganja ispita Državne mature, a na koju se odlučuje ogroman broj učenika strukovnih škola te se tako ozbiljno narušava mogućnost njihovog daljnjeg obrazovanja. Učenici koji se pak nakon završetka srednje škole odluče odmah uključiti na tržište rada, također će biti zakinuti za vještine koje su u suvremeno doba ne samo ključne, već se i podrazumijevaju.
Naposljetku, osim jezičnih vještina, nastava engleskog jezika, s obzirom na širok raspon tema kojima se na nastavi učenici imaju prilike baviti, itekako je važna i za učenje o drugim zemljama i njihovim kulturama, propitivanje stereotipa i predrasuda, razvoj kritičkih vještina te za generalno oblikovanje mladih ljudi kao osviještenih, dobro informiranih pojedinaca.
Smanjivanje satnice engleskog jezika sigurno ne utječe pozitivno na „razvitak budućih aktivnih članova demokratskoga i pluralističkoga društva” kako se u ovom prijedlogu navodi. Drugim riječima, navedeni prijedlog ne poštuje ni temeljna načela kurikula.
Blanka Šamija, Ivana Plh Bosanac i Barbara Pleić Tomić, nastavnice engleskog jezika