U članku objavljenom na LifeSiteNewsu, biskup Marian Eleganti ističe da je relativizacija spasonosne Kristove žrtve napredovala i unutar struktura Katoličke crkve. Ovom prigodom podsjetio je na nekada očitu istinu da oni koji bez svoje krivnje ne ispovijedaju pravu vjeru ipak postižu spasenje po Isusu Kristu i Njegovoj Crkvi, koja je „put kojim je On htio doći na svijet i proći kroz povijest“.
Stoga Crkva ne bi trebala učiti od drugih religija, nego treba druge poučavati onome što je naučila od Krista. Drugim riječima, ona mora izaći prema Velikom nalogu Uskrslog da sve narode učini svojim učenicima i krsti ih. Ovo je Božja riječ! Crkva je „Mater et Magistra“ – „Majka i Učiteljica“ – naroda. Ona čuva objavu koju je Bog dao u vremenu i donosi je neokaljanu svim ljudima. Njegovi sakramenti nadnaravni su eliksir života iz kojeg svatko mora crpiti da bi ozdravio, jer Krist u sakramentima daje samoga sebe, naglašava biskup.
Biskup također podsjeća da je srce kršćanskog života sveta misna žrtva, a za vjernike „izvor i vrhunac života Crkve“ sjedinjenje s Kristom u svetoj pričesti. Žalosni su svi oni trendovi koji nastoje omalovažiti najvažnije sakramente u korist drugih praksi, kao i oni koji – u ime tobožnjeg isticanja uloge vjernika – „klerikaliziraju laike i desakraliziraju svećenike“. Taj proces istiskivanja svećenika od laika može se vidjeti posvuda, sve do vrha hijerarhije, ističe biskup Marian Eleganti, upozoravajući da je to „inverzija sakramentalnog poretka Crkve“. Ipak, ostaje istina: bez svećenika nema Crkve. Gdje nestane ili je marginalizirana, Crkva propada. Riječ je o središnjoj točki svete euharistije koje nema bez svećenika, dodaje autor.
Samo u Kristu nalazimo Boga Oca i njegovo je posredovanje potrebno za spasenje – naglašava biskup ističući da bez toga uvjerenja slabi misijsko djelovanje Crkve. Misionari poput sv. Franje Ksaverskog, podnijeli su nevjerojatne osobne žrtve kako bi po vjeri i krštenju vodili ljude u vječni život. Oni nisu bili na krivom putu, ali mi jesmo ako mislimo da možemo ići prečacima i bez toga, usvajajući pogrješan stav da će svatko biti spašen svojom religijom.
Biskup Eleganti također se bavi krivim pojmom Božjeg milosrđa, koji se često pojavljuje u pastoralnim učenjima postkoncilske Crkve. Da, Bog je milostiv. Ali On nikada ne krši istinu i pravdu u svom djelu spašavanja ljudi. O tome Isus govori u mnogim prispodobama o sudu. Zaobići istinu i pravdu nije moguće. Nema raja bez prolaska kroz ova vrata. Svatko tko padne na testu detektora metala u stilu zračne luke bit će odbijen. Moramo se osloboditi prepreka koje nas sprječavaju da idemo tim putem, piše.
Iznenađujuća može biti činjenica da biskup Katoličke crkve ovom prilikom mora podsjetiti da je grijeh nešto stvarno, da ima specifične posljedice i da se ne može banalizirati kao što to čini tzv. Katolička crkva i liberalni katolicizam. Grijeh je stvaran, a njegove posljedice za Božji život su nam prepreka i mogu biti smrtonosne. Neprekajani grijesi dovode do gubitka milosti i vječnog spasenja. Moramo ponovno naučiti mrziti grijeh. Ne bismo ga ni pod kojim okolnostima trebali zanemariti, čak i ako će Božje milosrđe uvijek biti veće od grijeha. Grješnik to mora prepoznati i pokajati se kako bi primio Božje milosrđe sa svim njegovim ljekovitim učincima. To je i ono što Isus misli pod „ponovnim rođenjem“ duha i istine, nastavlja biskup Eleganti.
Sve do nedavno bilo je jednako očito da je Gospodin Isus Istina i da je ta Istina jedna i postoji objektivno, bez obzira na ljudske sudove i raspoloženja. Današnji svijet izgubio je osjećaj objektivnosti. Što nas više Evanđelje i vjera Crkve izazivaju da idemo dalje od vlastitog načina razmišljanja, to bolje. Vjera Crkve ne odnosi se na osobna mišljenja koja iznosimo u svakoj prilici, nego na ono što je Crkva od početka naučavala i sačuvala za sve naraštaje. Istina, odnosno Isusove riječi su neopozive i, prema vlastitom svjedočanstvu, traju zauvijek.
Zato je istina neumoljiva i ne trpi kompromise, a Gospodin Isus – za razliku od današnje slike – nije „mekan“, iako je ponizna srca. I u tom smislu – kao što nema „novog“ Krista – ne možemo govoriti ni o kakvoj novoj Crkvi koja bi bila prilagođena revolucionarnim strujanjima našeg vremena.
Isusa danas ne poznajemo ništa bolje od vjernika prije nas. Danas nemamo dublji uvid u nadnaravnu istinu, nego što su to imali svetci iz davnih vremena i Crkva iz vremena apostola. Svatko tko čita apostolske poslanice može se u to brzo uvjeriti. Tehnološki napredak nije nas moralno podigao na višu razinu. S filozofskog i moralnog gledišta, možda smo čak i neuki, niski i ograničenog horizonta u usporedbi s prethodnim generacijama. Jedno je sigurno, vjerovanja Crkve koja su nam predana ne zahtijevaju reviziju. Nama je to potrebno, zaključuje biskup Eleganti.