Uvoz hrane u Hrvatsku prošle je godine narastao na čak na 6 milijardi eura. Usporedbe radi, 2013. kada je Republika Hrvatska ušla u Europsku uniju, iznosio je malo više od 2 milijarde eura.
Najkritičnija je situacija u sektoru mesa, kruha i pekarskih proizvoda te mlijeka i mliječnih proizvoda. Ovdje se hrane uvozi najmanje dvostruko više nego prije 12 godina.
Naslušali smo pripovijesti o samodostatnosti, no stanje na terenu je više nego katastrofično. Hrvatska, zemlja koja ima plodnu slavonsko-srijemsko-baranjsku ravnicu, uvozi 60 posto voća i povrća. Ako je to nekome normalno, onda očito živimo u novom normalnom.
Korona-kriza pokazala je kakvi problemi mogu državu snaći kad dođe do zatvaranja granica.
Pohvalno je što je Hrvatska krenula ulagati više sredstava u vojsku i naoružanje, no čini se da se ne shvaća kako je i samodostatnost u proizvodnji hrane važna i iz sigurnosnog aspekta.
Kada bi se zatvorile granice, ne bi trebalo proći više od tjedna dana da ostanemo bez hrane. I pritom nema naznaka da će se povećati domaća proizvodnja, nego količina uvoza raste iz godine u godinu.
Netko će se možda sprdati kad se govori o uvoznim lobijima, no kada bi Hrvatska zaista vodila suverenističku politiku onda ovakva situacija ne bi bila moguća. Jer, činjenicu da Hrvatska, s plodnom zemljom kakvu ima, uvozi 60 posto voća i povrća ne možemo nazvati drugačije nego zločinom.
Osim toga, država čija ekonomija ovisi o europskim fondovima, doznakama iz inozemstva i turizmu teško se može suočiti s bilo kakvim ozbiljnijim šokovima.
