Papa Lav XIV. započeo je u ponedjeljak, 1. prosinca 2025., svoj drugi dan posjeta Libanonu duboko simboličnim hodočašćem na grob svetog Charbela Makhloufa, povjerivši toj milosti Libanon i širu regiju Bliskog istoka. Svetog Charbela mnogi Libanonci – kršćani i muslimani – zazivaju kao „nebeskog liječnika“.
Papa je automobilom putovao otprilike 40 kilometara od Apostolske nuncijature u Harissi do samostana svetog Marona u Annayi, smještenog na brežuljku, gdje svake godine tisuće hodočasnika dolaze tražeći ozdravljenje i utjehu. Samostanski arhivi bilježe gotovo 30 000 čuda pripisanih zagovoru svetog Charbela, među kojima su i mnoga koja su prijavili muslimani, što, prema Papinim riječima, potvrđuje jedinstveno mjesto ovog svetca u duhovnom krajoliku Libanona.
Papa Lav u tišini je molio pred grobom svetog Charbela, a potom ga je dočekao opat Hady Mahfouz, vrhovni poglavar Libanonskog maronitskog reda. Nakon toga Papa je uputio razmatranje o trajnoj poruci svetca.
„Što nas sveti Charbel uči danas?“, upitao je Papa. Iako nije ostavio nijedan pisani trag, rekao je, pustinjac iz Annaye i dalje govori iznenađujućom snagom. „Duh Sveti oblikovao ga je da nauči one koji žive bez Boga kako moliti, one uronjene u buku kako šutjeti, one koji žive razmetljivo kako biti skromni, a one koji traže bogatstvo kako prihvatiti siromaštvo.“
Ta je poruka, dodao je, upućena svim kršćanima i „podsjeća nas, biskupe i zaređene službenike, na evanđeoske zahtjeve našega poziva“.
Papa je zagovor svetog Charbela nazvao „rijekom milosrđa“, prisjećajući se osobito mjesečnog hodočašća koje se održava svakog 22. u mjesecu u spomen na čudo koje je doživjela Nouhad El Chami – pobožnosti koja i danas okuplja tisuće vjernika.
Moleći za jedinstvo u Crkvi te za mir u Libanonu i Levantu, papa je upozorio: „Nema mira bez obraćenja srca.“ Kao znak povjerenja i predanja, darovao je samostanu zapaljenu uljnu svjetiljku i molio da Libanon „uvijek hodi u svjetlu Kristovu“. Zaključio je molitvom na francuskom jeziku, moleći Boga da, po primjeru svetog Charbela, libanonskom narodu udijeli vjeru, nutarnju tišinu, ozdravljenje tijela i duše te obnovljenu snagu u kušnjama.
Tko je bio sveti Charbel Makhlouf?
Rođen kao Yousef Antoun Makhlouf 1828. godine u zabačenom selu Bkaakafra, sveti Charbel jedan je od najomiljenijih svetaca Maronitske Crkve. Već od djetinjstva bio je poznat po svojoj pobožnosti i jednostavnosti. Godine 1851. pristupio je Libanonskom maronitskom redu, a 1859. zaređen je za svećenika. Kasnije je prigrlio život u strogom povlačenju i samoći u pustinjačkoj nastambi svetih Petra i Pavla, nedaleko od Annaye.
Tijekom 23 godine živio je u šutnji, postu i neprestanoj molitvi. Nakon njegove smrti na Badnjak 1898. godine počela su pristizati izvješća o neobičnim događajima vezanima uz njegov grob, uključujući neraspadnutost njegova tijela, što je privuklo pozornost ljudi diljem svijeta. Blaženim ga je proglasio papa Pavao VI. 1965. godine, a svetim 1977.
Danas se sveti Charbel štuje širom svijeta kao uzor poniznosti i moćan zagovornik bolesnih i potrebitih.
Njegov grob nalazi se u samostanu svetog Marona, smještenom na nadmorskoj visini od 1 200 metara. Samostan je, nakon njegove beatifikacije, znatno proširen kako bi mogao primiti rastući broj hodočasnika. Veća crkva posvećena svetom Charbelu otvorena je 1974. godine. Redovnici i danas brinu o svetištu i uzdržavaju se poljoprivredom, živeći u skladu s ravnotežom rada i molitve koju je živio svetac kojem služe.
Papin posjet Annayi – prvi posjet nekog poglavara Katoličke crkve tom mjestu – dodatno je naglasio središnju poruku njegova pohoda Libanonu: poziv na obraćenje, nadu i jedinstvo, utemeljeno u dubokoj duhovnoj baštini naroda koji čezne za mirom – i u zagovoru jednoga od svojih najvoljenijih svetaca.