U dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskoga pastoralnoga instituta na zagrebačkom Kaptolu 15. siječnja održana je promocija knjige pod naslovom „Beskompromisna politika katolika: Principi o kojima se ne pregovara“ autora dr. sc. don Josipa Mužića, profesora moralne teologije na KBF-u u Splitu.

Tom je prigodom održana i tribina o kršćanskom laičkom djelovanju u javnom i političkom životu na kojoj su, osim don Mužića, sudjelovali dr. sc. Vice Batarelo iz Udruge i Zaklade Vigilare, dr. Željka Markić iz Udruge U ime obitelji, dr. sc. Krunoslav Puškar iz inicijative Muževni budite i bratstva Vitezovi Bezgrješnog Srca Marijinog, Dijana Završki iz inicijative 40 dana za život i politolog dr. sc. Jakov Žižić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Domaćin skupa bio je Branimir Stanić, glavni urednik Glasa Koncila koji je otvorio skup.

Tog se dana obilježavalo i međunarodno priznanje Republke Hrvatske pa je simbolika skupa koji govori o važnosti borbe za državu i društvo po Božjoj mjeri, bila tim veća.

Prvi je govorio Jakov Žižić koji je stavio naglasak na tri temeljna principa pape Benedikta XVI. o kojima se ne može pregovarati, nego ih treba braniti s najvećom jasnoćom i konkretizirati u političko djelovanje: obrana života od začeća do naravne smrti, zaštita obitelji utemeljene na nerazrješivom braku muškarca i žene i pravo roditelja da odgajaju svoju djecu. To su „crvene linije u javnom i političkom djelovanju“, prenio je papine riječi.

Uslijedila je rasprava koju je vodio Ivan Tašev (Glas Koncila).

Vice Batarelo kazao je da kao katolici moramo biti beskompromisni i pritom zadržati svoju kršćansku, katoličku, Isusovu dimenziju i ne koristiti taktiku suprotne strane, dodavši da se često i moli za neistomišljenike.

Nadalje je spomenuo početak svog angažmana kroz Vigilare od 2008., potom incijativu „I ja sam bio embrij” 2012. kojom je prikupljeno 130 000 potpisa, borbu protiv Istanbulske konvencije 2018…. O političarima je kazao da ih ne treba puno hvaliti, već od njih zahtijevati i postupati prema njima na principu mrkve i batine.

U tom djelovanju treba biti budan (lat. vigilare, biti budan, bdjeti) i ne patiti od „kompeksa manje vrijednosti”, što je simptomatično za poslijekomunistička društva poput našeg, a to znači ne mariti što netko misli o nama i kako nas naziva, već gledati kakvo dobro možemo učiniti: koliko nerođenih spasiti, koliko brakova i obitelji poboljšati, a u svojoj obitelji biti prvi svjedok tih vrijednosti i pozitivnog odnosa prema domovini i Crkvi.

O korištenja oštrije retorike u svojem djelovanju kazao je da je riječ o beskompromisnijem načinu borbe za principe do kojih mu je izuzetno stalo, a koji je oblikovan u okruženju iz kojeg je potekao, ali s dostojanstvenim držanjem prema neistomišljenicima.

Poželio je da se i dalje nastavi suradnja institucionalne Crkve i laika koji već neko vrijeme javno djeluju.

Željka Markić je istaknula da je hrvatska samostalnost plaćena golemom cijenom:„Cijena je bila skupa da bismo dobili državu, a visoka je i da postane onakva kakvu smo sanjali – da služi nama kao pojedincima, našim obiteljima i narodu, da živimo dostojanstveno i pomažemo i drugima da tako žive.“

Spomenula je i iskustvo referenduma o braku kazavši da nije očekivala napade kojima su bili izloženi: „Bila sam uvjerena da ako dokažemo većinski stav o braku, političari će to poštovati. No pokazalo se suprotno.“ Dotaknula se i borbe za promjenu izbornog sustava koji ne dopušta da do izražaja dođu autentični predstavnici. Zato se odlučila na društvo utjecati kroz civilni sektor koji je do prije deset godina bilo „umjetno stvoreno” i koje je ljevica potpuno kontrolirala.

Sada postoje dvije glavne stranke od koji jedna želi Crkvu „upregnuti u svoja kola”, a druga je želi potpuno ukloniti iz javnosti te da prvi pregovaraju o stvarima i vrijednostima o kojima se ne smije pregovarati.

Upozorila je na drastične razlike u financiranju udruga: lijeve udruge dobivaju nesrazmjerno velike dotacije u odnosu na svoj stvarni utjecaj, a dijele im ga jednako i HDZ i SDP i Možemo.

Krunoslav Puškar prokomentirao je kako se snašao u ulozi javnih molitelja koji su se našli na velikom udaru i pritisku medija i politike, što na početku uopće nisu očekivali. Molitve na Trgu bana Jelačića izgledaju kao „ratna zona”, ali prosvjednici im samo daju ritam za molitvu, našalio se. Dotaknuo se i razloga za ovogodišnju promjenu molitvenih nakana.

Dijana Završki je govorila o svojem iskustvu zalaganja za život u društvu koje se izjašnjava katoličkim, tješeći se da u Hrvatskoj još nije kritično kao vani, ali da i to dolazi kod nas, Govoreći o jačini duhovnog boja rekla je da, ako kao katolici vjerujemo da je Bog stvoritelj života, onda nema „sive zone, nema između, nema kompromisa”. Koliko je teško ponekada potvrdila je i vlastitim primjerom kada je u jednom trenutku htjela odustati od apostolata za život, ali joj se dogodio susret sa ženom zbog koje to nije učinila.

Nakon odgovora na pitanja iz publike prisutnima se obratio i don Josip Mužić.

Svoj govor počeo je dijagnozom koju je postavio papa Benedikt XVI. rekavši da u svijetu vlada diktatura relativizma, što je vrlo teška dijagnoza, poput „neizlječivog karcinoma”: „Ta diktatura ne provodi se silom, ali se provodi na suptilan način, gdje se ubija duša i želi se zanijekati Istina“, kazao je.

Dodao je da mediji stvaraju kult političara kao naših spasitelja, što je suprotno vjeri te da ne smijemo ići na dobivanje milostinje jer nismo prosjaci, već djeca Božja: „Na nama je da idemo na onu Hrvatsku kakvu smo sanjali, da idemo na maksimum i borimo se za čudo. I čuda su moguća ako vjerujemo u Boga.“

Istaknuo je i da je važno da ovdje večeras ne govore osobe iz crkvene hijerarhije, političari, mediji, ni bankari, nego ljudi „iz baze”, predstavnici građanskih udruga i incijativa jer se tu rađa „nova Hrvatska”:

„Sada se stvorila jedna neformalna mreža, jaki kvasac i jaki sol koji ovo društvo može promijeniti i preko koji će se onda iznjedriti i pravi politički predstavnici i stranka ako bude potrebno.

Napomenimo na kraju da su neki mediji o ovom skupu izvijestili da „pro-liferi” kreću u osnivanje političke stranke. Takvo lažno, maliciozno i senzacionalističko izvještavanje ima cilj da se u cijelu pro-life i obiteljsku scenu u Hrvatskoj unese razdor i oslabi njezino djelovanje.

Spomenuta je informacija posve netočna.