U australskoj saveznoj državi Queensland beba je trebala biti ubijena u 16. tjednu trudnoće, ali postupak ubijanja nije uspio. Beba je rođena živa, a zatim ostavljena da umre. Dječak je umro sisajući vlastiti palac.
Priču i fotografiju malog Samuela – kako je dječak dobio ime – dali su zdravstveni djelatnici dr. Joanni Howe, profesorici prava na Sveučilištu u Adelaideu. „Preživio je pobačaj, rođen živ, a zatim je ostao sam u sobi, sisajući svoj mali palac dok nije umro“, rekla je dr. Howe.
Profesorica je istaknula kako ova dramatična priča nije izoliran slučaj jer je samo u 2022. godini bilo čak 50 sličnih situacija. Jednoj nerođenoj bebi po imenu Amira „ubrizgan je otrov izravno u srce u 25. tjednu trudnoće. Došlo je do srčanog zastoja, koji je bio praćen nezamislivom boli. Majka je dobila lijekove za izazivanje poroda, beba se rodila (…) i dalje“, rekla je dr. Howe, dodajući da trudnoća nije predstavljala prijetnju ni bebi ni majci.
Godine 2008. savezna država Victoria prva je dopustila ubijanje nerođene djece do rođenja. Druge su savezne države slijedile njihov primjer, a danas je ova praksa dopuštena diljem Australije. Dovoljno je pronaći „fizički, psihološki ili društveni razlog“ koji će odobriti dva liječnika. U praksi to znači pobačaj na zahtjev, iz bilo kojeg razloga, do trenutka rođenja.
Podatci Savjetodavnog vijeća za opstetričku i pedijatrijsku smrtnost, koje je analizirao Right To Life UK, pokazuju da je između 2008. i 2020. godine u Victoriji bilo 1 418 „kasnih“ pobačaja – između 20. tjedna trudnoće i poroda, u dobi u kojoj beba ima šansu preživjeti – odobrenih od liječnika iz „psihosocijalnih“ razloga, i to u slučajevima kada dijete nije imalo nikakav invaliditet. Godine 2011. jedno dijete ubijeno je u devetom mjesecu trudnoće.
Primjerice, 2016. godine u Victoriji je izvedeno 310 takvih „kasnih“ pobačaja. U 33 slučaja djeca su rođena živa i zatim umrla. Vrijedi napomenuti da su te smrti klasificirane kao „neonatalne smrti“, a ne kao ubojstvo pobačajem.