Protivljenje pobačaju označeno je kao potencijalna „dezinformacija“ koja može potkopavati ljudska prava – proizlazi to iz dokumenta Posebnog programa Ujedinjenih naroda za istraživanje ljudske reprodukcije (HRP), koji djeluje pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), agenciji Ujedinjeni narodi.
Prema autorima analize, pro-life stavovi mogu ograničavati pristup tzv. zdravstvenim te seksualnim i reproduktivnim pravima. U tom kontekstu ističe se i odgovornost digitalnih platformi za širenje sadržaja koji se ocjenjuje netočnim ili obmanjujućim. Kritičari, međutim, upozoravaju da bi takav pristup mogao otvoriti prostor za cenzuru zagovornika prava na život.
Kako prenosi katolički portal Zenit, autori dokumenta polaze od stajališta da je pristup pobačaju sastavni dio ljudskih prava, iako takva formulacija nije izrijekom sadržana u obvezujućim međunarodnim dokumentima.
U analizi se koristi široka definicija dezinformacije kao „lažne, netočne ili obmanjujuće informacije koje se šire bez namjere obmane“. Dokument također upozorava na sadržaj koji, kako se navodi, ima „potencijal namjernog potkopavanja zaštite ljudskih prava i ograničavanja pristupa skrbi utemeljenoj na dokazima“.
Kao primjer navodi se rasprava o sposobnosti nerođenog djeteta da osjeća bol. Citirana studija sugerira da su „pogrješna uvjerenja o fetalnoj boli povezana s antipobačajnim stavovima te oblikuju pristup politikama i zakonodavstvu“. Protivnici takve interpretacije tvrde da se time iz javne rasprave uklanjaju važni etički i medicinski argumenti koje iznose pro-life organizacije i stručnjaci.
U dokumentu se kao problematičan primjer navodi i slučaj kanadske katoličke bolnice koja je blokirala pristup mrežnim stranicama klinika za pobačaj. Autori također kritički promatraju tradicionalna kulturna i religijska stajališta o pobačaju, a spominje se i navodna povezanost američkih kršćanskih skupina s inicijativama u Etiopiji koje zagovaraju ograničavanje zakonskog prava na pobačaj.
Istodobno, dokument sugerira da tumačenja i mišljenja stručnjaka UN-a za ljudska prava imaju prioritet u odnosu na vjerska uvjerenja u oblikovanju javnih politika.
Kritičari upozoravaju da bi takav pristup mogao dovesti do ograničavanja slobode savjesti i izražavanja, kao i do marginalizacije kršćanskog učenja o nepovrjedivom dostojanstvu ljudskog života od začeća.
