Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove poznata je i kao svetkovina Tijelova (Corpus Christi), što na latinskom znači „Tijelo Kristovo“. Ova svetkovina nastala je u Francuskoj sredinom 13. stoljeća, a na cijelu ju je Crkvu proširio papa Urban IV. godine 1264. Slavi se u četvrtak nakon svetkovine Presvetoga Trojstva ili, kao u Sjedinjenim Američkim Državama, u nedjelju nakon te svetkovine.
Ova nas svetkovina poziva da se usredotočimo na dvije pojavnosti Kristova Tijela: na svetu Euharistiju i na Crkvu. Njezina je glavna svrha usmjeriti našu pozornost na Euharistiju. Zborna molitva na svetoj misi upućuje nas na Isusovu muku i smrt te na naše klanjanje njemu, osobito u euharistiji.
Na svakoj svetoj misi naša je pozornost usmjerena na euharistiju i na stvarnu Kristovu prisutnost u njoj. Drugi naglasak ove svetkovine jest Kristovo Tijelo prisutno u Crkvi. Crkva se naziva Kristovim Tijelom zbog dubokoga zajedništva koje Isus dijeli sa svojim učenicima. To u evanđeljima izražava slikom tijela kojemu je on glava. Ova nam slika pomaže da istodobno uočimo jedinstvo i raznolikost Crkve.
Svetkovina Tijelova često je prigoda za javne euharistijske procesije, koje su znak zajedničke vjere i klanjanja. Naše štovanje Isusa u njegovu Tijelu i Krvi poziva nas da Bogu Ocu prikažemo zalog nepodijeljene ljubavi te same sebe darujemo u služenju drugima.
Ivan 6, 35–59
Tada im Isus reče:
„Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, ne će ogladnjeti; tko vjeruje u mene, ne će nikada ožednjeti. No rekao sam vam: vidjeli ste me, a ipak ne vjerujete. Sve što mi daje Otac doći će k meni i onoga tko dođe k meni sigurno neću izbaciti. Jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da ne izgubim nikoga od onih koje mi je dao, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, ovo je volja Oca mojega: da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni i da ga ja uskrisim u posljednji dan.
Tada Židovi počnu mrmljati protiv njega jer je rekao: ‘Ja sam kruh koji je sišao s neba.’ Govorili su: ‘Nije li to Isus, sin Josipov, čijega oca i majku poznajemo? Kako sada može govoriti: Sišao sam s neba.’
Isus im odgovori: ‘Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god sluša Oca i primi njegov nauk, dolazi k meni. Ne zato što bi netko vidio Oca; samo onaj koji je od Boga, taj je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jeli su manu u pustinji i pomrli. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.’
Židovi se nato stanu prepirati među sobom govoreći: ‘Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?’
Reče im stoga Isus: ‘Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je sišao s neba. Ne kao što su očevi jeli pa pomrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.’
To je govorio naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.“