Mnogi mladi katolici danas se pitaju kako razlučiti je li brak njihov životni poziv. U vremenu nesigurnosti oko ljubavi, identiteta i obitelji, katolička terapeutkinja Elizabeth Busby poručuje da je najvažnije tražiti osobu koja ljubi Boga te da Bog nikoga nije zaboravio.
Za mnoge mlade katolike razlučivanje poziva na brak jedno je od najvažnijih životnih pitanja. U kulturi koja je sve nesigurnija kada je riječ o ljubavi, trajnoj vjernosti i identitetu, Crkva i dalje poziva na svetost kroz sakramente i otkrivanje vlastitoga životnog poziva.
Elizabeth Busby svakodnevno se bavi upravo tim pitanjima. Supruga je, majka, bračna i obiteljska terapeutkinja te utemeljiteljica inicijative Discerning Marriage, koja djeluje pri Institutu za teologiju tijela. Kroz svoj rad pomaže mladima produbiti odnos s Kristom i razlučiti Božji plan za brak i obitelj. Pokrenula je i katoličku duhovnu obnovu Ignite Hope, namijenjenu mladima koji razlučuju poziv na brak kroz molitvu, formaciju i zajedništvo.
Govoreći o izazovima s kojima se mladi susreću, Busby ističe dvije temeljne zablude. Prva je pogrješna slika o Bogu.
„Mnogi se boje da će ih Bog pozvati na nešto zbog čega će biti nesretni, osobito na celibat. No Bog želi našu sreću. Ako je netko pozvan u svećeništvo ili redovnički život, upravo ondje nalazi ispunjenje. Strah čovjeku oduzima slobodu potrebnu za razlučivanje.“
Druga je uvjerenje da za svakoga postoji samo jedna jedina „srodna duša“.
„To mnoge paralizira. Bog poštuje našu slobodu. Postoji više osoba s kojima možete izgraditi svet i dobar brak. Potrebno je donijeti odluku i potom tu ljubav svakodnevno živjeti.“
Na pitanje koji znakovi upućuju na zdravu vezu, Busby naglašava važnost karaktera.
„Je li ta osoba pouzdana? Drži li svoju riječ? Kako se odnosi prema konobarima, prodavačima ili drugim ljudima? Poštuje li vaše dostojanstvo i vlastito dostojanstvo u načinu govora, odijevanja i ponašanja?“
Posebno ističe važnost zajedničke vjere.
„Vrlo je važno pronaći osobu koja ljubi Gospodina i dijeli vašu katoličku vjeru, ili barem kršćansku vjeru. Crkva dopušta mješovite brakove, ali uz određene opreze jer oni mogu predstavljati izazov za duhovni život. U konačnici želite osobu koja će ostati vjerna bračnim obećanjima i onda kada dođu teška vremena.“
Govoreći o čistoći prije braka, naglašava da ona nije potiskivanje spolnosti nego učenje vladanja sobom.
„Ako netko već tijekom hodanja ne poštuje granice i dostojanstvo druge osobe, to može biti ozbiljan znak upozorenja za budući brak.“
Mnogi mladi žele „slušati Božji glas“, ali ne znaju što to konkretno znači. Busby odgovara da razlučivanje započinje molitvom.
„Potrebno je biti osoba molitve, a ne samo osoba koja izgovara molitve. Kada živimo u Božjoj milosti i redovito pristupamo sakramentima, možemo naučiti prepoznavati svoje želje kao dio Božjega vodstva.“
Savjetuje i redovit razgovor s duhovnikom ili ispovjednikom.
„Razlučivanje nije nešto što treba prolaziti sam. Potrebna je osoba koja vas poznaje i može vam pomoći razumjeti ono što se događa u vašem srcu.“
Govoreći o vlastitom braku, Busby priznaje da su ona i suprug vrlo različiti po karakteru, ali da je zajednička katolička vjera bila čvrst temelj njihova zajedničkog života.
„On je introvert, ja ekstrovert. Imamo različite interese i osobnosti. Ali zajednička katolička vjera bila je temelj na kojem smo izgradili brak. Danas sam zahvalna što sam toj zajedničkoj vjeri dala prednost pred stvarima za koje sam nekoć mislila da su važnije.“
Ideju za duhovnu obnovu Ignite Hope dobila je iz vlastitoga iskustva. Kada je 2009. godine razlučivala životni poziv, željela je ući u redovničku zajednicu, no duhovni voditelj rekao joj je da vjeruje kako je pozvana na brak.
„Pitala sam ga kako se razlučuje poziv na brak. Odgovorio mi je: ‘Jednostavno malo izlazi na spojeve.’ Taj odgovor otvorio mi je više pitanja nego što ih je riješio.“
Zbog toga je osmislila program koji pomaže mladima u različitim fazama razlučivanja – od onih koji još nisu spremni za vezu, preko onih koji žele upoznati budućega supružnika, do parova koji već hodaju i žele razlučiti vodi li njihov odnos prema braku.
Na kraju razgovora Busby upućuje poruku svima koji dugo čekaju brak i osjećaju obeshrabrenost.
„Bog vas voli. Nije vas zaboravio i nije vas napustio. Svoju bol možete sjediniti s Kristovom mukom na križu. Iskreno mu recite sve što osjećate. Isus je na križu zavapio: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’ Za njega ne postoji ništa što je previše teško ili previše neuredno. On se ne boji vaše iskrenosti. Upravo tada molitva postaje stvaran odnos u kojem Bog može progovoriti vašemu srcu.“