Umirovljeni nadbiskup La Plate Héctor Aguer ustvrdio je da ograničenja tradicionalne latinske mise nisu zaustavila zanimanje za liturgijsku tradiciju, nego su, upravo suprotno, pridonijela njezinu jačanju, osobito među mladima. Prema njegovim riječima, progon i restrikcije ne mogu zaustaviti pokret koji se temelji na dubokoj duhovnoj čežnji za svetim i vjernosti katoličkoj predaji.
Prisjećajući se motuproprija Summorum Pontificum iz 2007. godine, nadbiskup ističe kako je papa Benedikt XVI. želio omogućiti slobodnije slavljenje tradicionalne latinske mise, poznate i kao tridentska misa ili misa svih vremena. Cilj mu je bio pridonijeti liturgijskom miru te iskazati poštovanje drevnoj i časnoj crkvenoj predaji. Time je svakom svećeniku omogućeno da slavi misu prema Misalu iz 1962. godine bez posebnog dopuštenja i bez straha od ideološki motiviranih sankcija pojedinih biskupa.
Aguer podsjeća da je Benedikt XVI. tada napisao kako „ono što je prethodnim naraštajima bilo sveto, ostaje sveto i veliko i za nas te ne može odjednom biti potpuno zabranjeno ili proglašeno štetnim“.
Prema njegovim riječima, samo Bog zna koliko je Benedikta XVI. boljelo kada je njegov nasljednik, papa Franjo, 16. srpnja 2021. motuproprijem Traditionis Custodes ukinuo dotadašnja pravila i uveo stroga ograničenja za slavljenje tradicionalne liturgije. Dodaje da je dio te boli posljednjih dana potvrdio i Benediktov dugogodišnji osobni tajnik, nadbiskup Georg Gänswein.
Ograničenja su povećala zanimanje za tradiciju
Nadbiskup smatra da Traditionis Custodes nije izliječio podjele u Crkvi, nego ih je dodatno produbio.
„Suprotno onome što su njegovi promicatelji željeli postići, taj je dokument pridonio rastu zanimanja za tradiciju i pravovjerje, osobito među mladima“, piše Aguer.
Dodaje kako danas mnogi obraćenici dolaze upravo u zajednice koje njeguju stariji oblik rimskog obreda te primjećuje da se vjera sve češće prenosi „od mladih mladima“, a ne samo s roditelja na djecu.
Istodobno naglašava da osobno nikada nije slavio tradicionalnu latinsku misu.
„Za svećenika sam zaređen 1972. godine prema novom misalu i nikada nisam slavio izvanredni oblik rimskog obreda“, ističe.
Kritika liturgijskih zloporaba
Aguer smatra da privlačnost tradicionalne liturgije proizlazi iz njezina snažnog osjećaja za otajstvo i svetost, što posebno privlači mlade ljude u svijetu obilježenom površnošću, relativizmom i duhovnom prazninom.
Tvrdi da moda posljednjih desetljeća nije bila povratak tradiciji, nego liturgijska proizvoljnost u slavljenju mise prema novom misalu.
„Četiri euharistijske molitve reformiranog misala kao da su zamijenjene ‘petom’, odnosno onom koju slavitelj izmišlja prema vlastitom nahođenju“, piše.
Po njegovu mišljenju, upravo su liturgijske zloporabe, zajedno s doktrinarnom, moralnom i stegovnom krizom, dovele do pražnjenja sjemeništa i samostana, brojnih napuštanja svećeništva i redovništva te snažnog pada broja katolika.
Kao primjer navodi Argentinu, gdje je, prema njegovim riječima, udio katolika u posljednjih šezdesetak godina pao s oko 90 na 57 posto, a taj se trend nastavlja.
Za takvo stanje odgovornima smatra modernizam, „antropološki zaokret“ Karla Rahnera, teologiju oslobođenja i njezinu argentinsku inačicu, poznatu kao „teologija naroda“.
Premalo se govori o vječnom životu
Nadbiskup upozorava da se u današnjoj Crkvi premalo propovijeda o vječnom životu, posljednjim stvarima i Kristovu drugom dolasku.
Istodobno primjećuje kako pojedini tehnološki milijarderi sve češće govore o Antikristu i mogućim apokaliptičnim scenarijima te ulažu golema sredstva u projekte kojima nastoje osigurati vlastiti opstanak, čak razmišljajući i o preseljenju čovječanstva na Mars.
„Tko bi prije samo nekoliko godina mogao zamisliti da ćemo svjedočiti takvim pojavama?“, pita se.
„Došlo je vrijeme za obnovu“
Govoreći o budućnosti Crkve, Aguer smatra da je potrebno obnoviti jasnoću katoličkog nauka i crkvenu disciplinu, bez ideoloških kriterija i povlađivanja pojedinim skupinama.
„Došlo je vrijeme za veličinu, za doktrinarnu čvrstoću i za dosljednu obnovu crkvene discipline“, poručuje.
Osamdesettrogodišnji nadbiskup priznaje da se nalazi u završnoj životnoj etapi. Živi u domu za umirovljene svećenike i većinu vremena provodi u svojoj sobi ili u kapelici, pripremajući se molitvom za susret s Gospodinom.
Unatoč tomu, kaže da mu veliku utjehu pruža činjenica što je tijekom svoje službe za svećenike zaredio 49 kandidata i trojicu đakona.
„Mnogi od njih danas djeluju u rastućim zajednicama koje odlikuju dostojanstvena liturgija, strpljiva pastoralna skrb i misionarski žar. Iz tih zajednica dolaze nova zvanja za brak i obitelj, svećeništvo i redovnički život. Oni i njihova duhovna djeca velik su dio utjehe i nade ovoga starog biskupa“, zaključio je nadbiskup Héctor Aguer.