Na početku 37. inozemnoga putovanja pod geslom “Hodimo zajedno” Papa je dolaskom, konkretnom gestom, izrazio blizinu autohtonim narodima kojih ima oko 600 u Kanadi a među najvećima su Métisi, Inuiti i Prvi Narodi, u cilju ozdravljenja i pomirenja, tražeći oproštenje zbog uloge Katoličke Crkve u politici kulturne asimilacije, osobito u sustavu rezidencijalnih škola, prisilne integracije domorodačke mladeži u euro-kanadsku kulturu odvajanjem od njihovih obitelji i smještanjem u internate.

Papa se na početku posjeta rezervatu sedamdesetak kilometara južno od Edmontona, glavnoga grada pokrajine Alberte, u tišini pomolio na groblju žrtava rezidencijalnih škola, kao i na mjestu nekadašnje škole, gdje ga je pozdravilo više poglavica autohtonih naroda. Na susretu u Parku Maskwacis (Bear Park) uz oko 4000 predstavnika autohtonih naroda nazočni su bili kao i na službenom dočeku i premijer Justin Trudeau i generalna guvernerka Mary Simon.

Uz zvukove bubnjeva, koji simboliziraju otkucaje srca svakoga stvorenja, pred pozornicu ušli su indijanske poglavice, aktualne i nekadašnje, sa simbolima kulture svojih naroda, među kojima posebno mjesto zauzimaju orao i sunce. Na kraju procesije nošeno je dugačko platno s imenima djece koja su izgubila živote u rezidencijalnim školama te je otpjevana pobjednička pjesma autohtonih naroda. Predstavnici poglavica zauzeli su mjesto na pozornici uz papu Franju te je uslijedio ples u središtu kojega je bogata simbolika broja četiri i majke Zemlje. Zatim je Papi doborodošlicu izrazio poglavica naroda Cree Wilton Littlechild, preživjeli rezidencijalne škole, pravnik, političar i borac za prava domorodačkih naroda.

Papa je istaknuo da je na to pokorničko hodočašće došao da bi im izrazio blizinu, tugu, molio za njih i s njima. Odmah se izravno osvrnuo na sustav rezidencijalnih škola koje su desetljećima, često pod vodstvom katoličkih zajednica, nastojale „preodgojiti“ domorodačku djecu i mladež; fizički, verbalno, psihološki i duševno zlostavljajući djecu otetu iz njihovih domova. Sve je to teško narušilo odnos roditelja i djece, djedova, baka i unuka, istaknuo je Papa, osvrnuvši se na svjedočenja predstavnika autohtonih naroda koje je u proljeće primio u Vatikanu.

Premda je u tim internatima bilo i kršćanske blizine, opće su posljedice politike kulturne asimilacije tih škola bile katastrofalne, nespojive s evanđeljem Isusa Krista. A posljedice se osjećaju i danas. Suočena s tim zlom Crkva kleči pred Gospodinom tražeći oproštenje za grijehe svoje djece, istaknuo je papa Fanjo osvrnuvši se na bulu sv. Ivana Pavla II. Incarnationis mysterium iz 1998. „Želim to posramljeno i jasno ponoviti: Ponizno molim za oproštenje zbog zla koje su toliki kršćani nanijeli autohtonim narodima“, rekao je Papa a njegove su riječi popraćene pljeskom sudionika susreta.

Na kraju je Sveti Otac vratio par dječjih mokasinki kao što je obećao kada su mu ih početkom travnja u Vatikanu predala domorodačka izaslanstva. One simboliziraju patnju djece autohtonih naroda osobito one koja se nikad nisu vratila iz rezidencijalnih škola. Otkako ih je dobio u njemu su izazivala „bol, ogorčenje i sram“, ali su i znak puta kojim želimo zajedno hoditi – zajedno moliti i nastojati da patnje prošlosti ustupe mjesto budućnosti pravednosti, ozdravljenja i pomirenja, rekao je Papa.

Na kraju Papina prvoga govora na kanadskom tlu otpjevana je još jedna pjesma u spomen žrtava i zahvalu Papi, te su mu prineseni darovi – kulturni simboli autohtonih naroda – između ostaloga perjanica poglavice, koju su mu i stavili na glavu kao simbol vođe, a zatim su svi zajedno izmolili Očenaš i primili Papin blagoslov.

Papa se zatim vratio u Sjemenište sv. Josipa na ručak a u poslijepodnevnim satima susrest će se s pripadnicima autohtonih naroda i članovima župne zajednice Presvetog Srca u Edmontonu, kojima će se također obratiti govorom.