Kao i svake godine, i ovog su ljeta na hrvatski Jadran pohrlili brojni turisti iz mnogih svjetskih zemalja. Pri tome su, više ili manje, maltretirali susjede i domaćine iznajmljivače, nepropisno se vozili, parkirali, ludo se ponašali i hodali neprikladno (raz)odjeveni, provodili na raznorazne načine i na ostale načine griješili dušu.

I sve će to Hrvati istrpjeti za nekoliko tisuća eura koji im kapnu svake godine od iznajmljivanja.

No, jedna pojava bila je posebno upečatljiva i svake je godine sve raširenija – tetovaže. I to one bez ikakva smisla za umjerenost i ljepotu. Nisu to neke sitne tetovaže koje nosi mlađarija, već one koje prekrivaju veći dio tijela nekadašnje mladeži koja danas to više nije, već je odrasla, sklopila je sakrament braka ili, nažalost, tek civilni ‘brak’ ili, pak, stvara druge grješne „zajednice obiteljskog života koje se temelje na ljubavi i brizi“, kako bi to kazala najlicemjernija stranka u Hrvata.

I ne samo da su takvi postali parovi, već su postali tate i mame i dobili djecu. Ovo je, doduše, nategnuta množina jer se takvu ekipu može vidjeti uglavnom s jednim, a u mnogo manje slučajeva s dvoje djece. Većina takvih parova su stranci, ali ima i domaćih ljudi koji su svoja tijela unakazili brojnim besmislenim crtarijama.

Osim tetovaža, tu su i suludo obojene i izbrijane glave (ne samo očeva nego i majki), probušeni nosevi i ušne resice kroz koje može proći francuski ključ.

Možda danas neki zbog toga žale i, da mogu, vratili bi vrijeme, no sudeći po razgolićenosti kojom su ponosno kročili dalmatinskim mjestima, teško se može zaključiti da su svjesni horora koji predstavljaju i da se zbog toga kaju.

Njihova dječica možda su prvi put ovog ljeta vidjela tijela svojih iznakaženih roditelja i doživjela nemalo iznenađenje, tj. šok. A možda su već toliko puta vidjele te posljedice revolucije na svojim roditeljima da im je to postalo nešto normalno.

Riječ je o još jednoj normalizaciji nenormalnog koja je danas na svakom koraku.

Upravo su oni, najnevinija djeca, žrtve tog estetsko-ideološkog nasrtaja na ljudsko tijelo; ona od prvih dana upijaju grozomorne prizore od vlastitih roditelja. A neizravne žrtve su i svi oni, odrasli i djeca, koji su ih viđali na ulicama i plažama svakog dana.

Ta su djeca pogodno tlo da sutra počnu i sama razmišljati o sličnom unakazivanju svojih tijela, narušavajući dostojanstvo koje mu od Boga pripada.

To je još jedan od načina na koji revolucija pomiče granice i, na koncu, jede vlastitu djecu.