Piše: Igor Jurić

Kada je riječ o kršćanskoj poslušnosti treba istaknuti da ne govorimo o bilo  kakvoj poslušnosti, nego o poslušnosti koja je plod i izraz pristajanja uz Božju  volju. Poslušnost shvaćena na taj način zapravo je poslušnost u svemu što nije grijeh, čemu nas uči i sv. Franjo kada govori da „nitko nije dužan na poslušnost u onome gdje bi se počinio prijestup ili grijeh“. Poslušnost nije slijepo ropsko pokoravanje, već priznanje autoriteta u ljubavi i poniznosti.

Gdje bismo onda mogli naći veći i bolji uzor među ljudima od poslušnosti Blažene Djevice Marije? Sv. Alfonz Liguori podsjeća nas da je Bog, prije  nego je Riječ tijelom postala, poslao arkanđela da od Marije zatraži pristanak, jer je njegova volja htjela da svijet po  njoj primi utjelovljenu Riječ i da ona bude izvor svake dobrote.

Tako sv. Irinej primjećuje ovu suprotnost – dok je Evu zaveo pali anđeo da se odmetne od Boga, dotle je Marija bivajući poslušna dobrom anđelu, došla do toga da primi Boga u svoju utrobu.  Time je po svojoj poslušnosti ispravila Evin neposluh i postala ne samo njezina zagovornica, nego i zagovornica cijelog ljudskog roda. Kaže sv. Irinej: „Kako je ljudski rod po djevici bio okovan smrću, tako je po djevici bio i spašen.

Po svome pristanku, svome „fiat“ („neka mi bude“), Marija je postala Majkom Božjom, a po majčinstvu postala je najbližom Božjom suradnicom u upravljanju ljudskim rodom. Bog od Marije traži da u poslušnosti prihvati tu vremenitu i božansku službu majčinstva.

Sav njezin život, bilo fizički, bilo osjetilni, stavljen je posve u Božju službu. Svojim pristankom Marija je ujedno izrazila svoju želju da bude posve pokorna Božjoj volji u poslušnosti. Mnogi vjernici ostaju začuđeni Isusovim odgovorom ženi iz Lukina evanđelja koja je iz mnoštva povikala Isusu dok je naučavao: „Blažena utroba koje  te nosila!“ No njegov odgovor – „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!“ – ne umanjuje, nego baš naprotiv, uzvisuje Mariju. Ona je naime bila blagoslovljena ne samo jer je rodila Riječ, nego i jer je poslušala Božju riječ i sačuvala je. Mi, vjernici, pozvani smo  učiniti to isto.

Blažena Djevica Marija postala je Majka Božja jer je to bio Božji plan za nju, a mi  možemo postati sveti ako prihvatimo i ispunimo Božji plan za nas. Kako? Prije svega  tako da budemo vjerni našim dužnostima.

I naš najmanji čin poslušnosti može vrijediti više od djela koja smo postigli vlastitim  snagama. No kako ispunjavati poslušnost i kome biti poslušan? Kako možemo postati  Bogu ugodni poput Marije ako nemamo kome biti poslušni? Odgovor je: živjeti život  tamo gdje nas je Bog postavio; prepoznavati i ispunjavati svoje staleške dužnosti.

Marija je naprosto surađivala s milošću koju joj je Bog podario. U njoj i po njoj Bog  je učinio čudesna djela – „Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!“: Marija je pobijedila u boju uz pomoć poniznosti i poslušnosti tako što je Bogu rekla „da“. I mi  se možemo voditi njezinim primjerom, kao što je činio i njezin Sin: „Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ (Lk 22,42).

Kako razumjeti poslušnost? O poslušnosti je divne retke napisao i sluga Božji američki nadbiskup Fulton J. Sheen (1895. – 1979.): „Poslušnost ne znači izvršavanje zapovijedi narednika instruktora. Ona zapravo izvire iz ljubavi prema zapovijedi i ljubavi prema Onome tko daje zapovijed. Zasluge poslušnosti manje leže u samom činu, koliko u ljubavi; predanje, posvećenost i služenje koje poslušnost pretpostavlja, nisu rođeni iz ropstva, nego su koji izviru iz ljubavi i koji njome bivaju ujedinjeni. Poslušnost je ropstvo samo onima koji  nisu razumjeli spontanost ljubavi.“

Kako bismo shvatili poslušnost, nastavlja on, moramo je promatrati između dvaju velikih trenutaka. Prvi je bio onaj kada je žena učinila čin poslušnosti Božjoj volji: „Neka mi  bude po Tvojoj riječi.“ Drugi trenutak je onaj kada je žena tražila muškarca da bude poslušan Bogu: „Što god vam rekne, učinite!“.

Između ovih dvaju povijesnih činjenica leži Lukino izvješće o Isusovom djetinjstvu u kojem čitamo: „I siđe s njima u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.“ Nadbiskup Sheen ističe: „Kao zadovoljštinu za
ljudski grijeh oholosti, naš Gospodin se ponizio u poslušnosti prema svojim roditeljima. Bog je bio podložan čovjeku. Bog, pred kime dršću vlasti i gospodstva, podložio se
ne samo Mariji, nego i Josipu, radi Marije.“

Kada je riječ o poslušnosti Bogu i njegovim zapovijedima, još je jedan detalj vrlo zanimljiv. Katekizam Katoličke Crkve (2242) poučava nas da nismo dužni poštivati one državne propise koji su protivni Božjim zapovijedima, crkvenom nauku i moralu:

„Građanin je u savjesti obvezan da ne slijedi propise građanskih vlasti kad su im nalozi suprotni zahtjevima ćudoređa, osnovnim pravima osobe ili nauku evanđelja. Uskrata poslušnosti građanskim vlastima, kad im zahtjevi protuslove ispravnoj savjesti, opravdana je razlikovanjem služenja Bogu i služenja političkoj zajednici. ‘Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje’ (Mt 22,21). ‘Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima’ (Dj 5,29).“

Koliko današnjih vjernika to znade i koliko nas je toga svjesno, a ako smo to  negdje nekada i čuli, koliko nas je spremno obdržavati taj nalog Majke Crkve? Postoji li neko mjesto gdje se možemo učiti istinskoj poslušnosti? Svakako, u istinskoj vjerničkoj obitelji naći ćemo školu istinske poslušnosti. Isus, kome nije trebala poduka iz poniznosti i poslušnosti, svejedno je u  svojoj obitelji svjedočio tu istinsku poslušnost u savršenoj usklađenosti ljudske volje s Božjom. Prava se poslušnost uči u obitelji jer obitelj je slika Presvetog Trojstva, a samim time škola ljubavi, vjere i poslušnosti.

I Blažena Djevica Marija je u vlastitim roditeljima, Joakimu i Ani, vidjela življeno svjedočanstvo poslušnosti. Bl. Katarina Emmerich svjedoči da joj je u mističnim viđenjima rastumačeno da je Marija začeta od svojih roditelja u svetoj poslušnosti i potpunoj čistoći srca te da su nakon toga živjeli zajedno u uzdržljivosti, ispunjeni pobožnošću i strahom Božjim. Ništa manje ni naš Gospodin nije mogao vidjeti u djelima Marije i Josipa. U Matejevom evanđelju čitamo da je Josip bio poslušan volji Božjoj (Mt 1,20; 2,13). Povedimo se na isti način i mi primjerom Svete Obitelji.