Mladi povjesničar Ivan Vuković na Facebooku se osvrnuo na negativne pojave u hrvatskome društvu koje možemo opisati kao “korupcija, klijentelizam, kriminal”. Njegov status – analizu prenosimo u cijelosti.
“Pojmovi koji najbolje opisuju hrvatsko društvo:
NEGATIVNA SELEKCIJA = postupak oprečan selekciji koja teži za odabirom najboljega i najboljih; biranje gorih ili najgorih (goreg ili najgoreg).
KORUPCIJA = korištenje vlastitog društvenog položaja (funkcije) da bi se prisvojile ili kome omogućile neke protupropisne privilegije i/ili materijalna dobit = davanje novca ili drugih materijalnih dobara, privilegija i sl., s namjerom da primatelj čini ili djeluje po želji onoga koji daje, podmićivanje, ob. državnih službenika i drugih osoba na utjecajnim položajima = duhovna i moralna pokvarenost.
KLIJENTELIZAM = oblik političke korupcije pomoću raznih potkupljivanja koja nisu izražena u novcu.
NEPOTIZAM = zloupotreba položaja u korist rođaka i prijatelja na račun drugih, zaslužnijih ljudi.
PARTIKULARIZAM = težnja neke društvene grupe, organizacije i sl. da realizira zasebne (sebične) interese, pretpostavljajući ih interesima šire društvene zajednice.
Dokle tako?
Značajan dio naroda ili je umiješan u te negativne pojave ili je ravnodušan ili se boji. Ostatak naroda je definirao simptome, definirao je bolest, pronicljiviji i manje naivni u narodu definirali su i uzročnika bolesti (generatori političke korupcije, klijentelizma i negativne selekcije). Jedino još ostaje da narod, pogotovo ona tiha ravnodušna ili plašljiva većina, definira lijek. Lijek će djelovati onda kada u zatvoru završe svi oni političari i suci kojima je mjesto u zatvoru. Mnogima je nažalost najbrži lijek bio otići iz Hrvatske u neko manje bolesno društvo.
I to je također negativna selekcija u kojoj oni nezadovoljni društvom odlaze, a zadovoljni ostaju. Ako iseljavaju oni koji nisu umiješani, a ostaju oni koji jesu, koruptivne aktivnosti će biti još lakše provedive, ali i učestalije. Ako odlaze kritičari, kritiziranima postaje još bolje i lakše. Nije dovoljno da premijer Sanader završi u zatvoru, jer ima i mnogo većih lopova od njega. Nije li tragikomično da nam je najveći reformator pravosuđa Zdravko Mamić koji je javno priznao da je korumpirao suce?
Rekao je Lech Wałęsa: ‘Poljak postaje papa. Do tog trenutka, ja sam od 40 milijuna Poljaka, u borbi protiv komunizma, okupio samo 10 ljudi. Ostali nisu vjerovali u šansu, jer je dio bio umiješan u postojeći sustav, dio se bojao, a dio je bio nezainteresiran. U tom trenutku, papa Wojtyla posjećuje Poljsku, a samo godinu dana nakon njegova dolaska imao sam na svojoj strani 10 milijuna ljudi.’
I Hrvatskoj je očito potreban neki okidač. Korupcija nije stari hrvatski običaj, jer nije bila ni blizu toliko rasprostranjena dok su naši stari bili pod Austrijom. Protiv nje se do atentata borio i Stjepan Radić, a naglo se razvila u 1. i 2. Jugoslaviji. S obzirom da nismo imali lustraciju svega negativnoga iz komunističkog sistema, trebamo se riješiti ostalih zala na K (korupcija, klijentelizam, kriminal). Taj proces ne će ni početi dok među političkim i pravosudnim elitama korupcija ne bude barem češće iznimka nego pravilo”.
