Nemilosrdni napredak stroja je proširio umjetnost na čudne forme. Art Deco je bio stil ranog dvadesetog stoljeća, što je najbolji pokazatelj stila koji je oblikovao industriju, jer se energija industrijske moći počela odražavati u umjetničkoj formi koja pokazuje odvažne linije, snažne figure i precizne geometrijske oblike, a sve podsjeća na tvornice, čelik, i materijalni napredak.
Kako se svijet mijenja zbog napretka u proizvodnji i elektronici, umjetnost je pokušala ugraditi te promjene i ostavila nam neka zapanjujuće lijepa djela, od zgrada kao što su Empire State Building (1931.) i kompleks za svjetsku izložbu u Teksasu (1936.) do suptilnog senzacionalizma slika barunice Tamare de Lempicke. Čak su i pobožni ciljevi uživali u novom izgledu, s takvim poznatim djelima kao što su kip Krist Otkupitelj (1931.) i kapela Madonna Della Strada (1938.) usmjeravajući čovjekov um ne samo prema napretku, već i prema gore.
Ali danas industrija (ili čovjekovo mjesto u toj industriji) postanje manje važno nego što je bilo uvođenje u Kraljevsku ratnu mornaricu vojnog broda HMS Hood. Nedavno su novi razvoji računalnih programa (koji se obično nazivaju AI) uznemirili umjetnost. Ovi programi omogućuju ljudima da pomoću vizualnog i pisanog unosa stvaraju sliku. Kvaliteta slika je vrlo visoka i potrebni su sati ili dani za tako nešto tradicionalnim slikarskim sredstvima. Pisac ovog teksta zna da takve sposobnosti računalnih programa nadilaze tradicionalne metode slikarstva, uz to je obeshrabrujuće znati da računala mogu stvoriti sliku za manje od jedne sekunde za što bi čovjeku bili potrebni ne samo sati truda, nego i godine vještine za postizanje takvih vještina.
Netko bi mogao reći da je pojava ovakvih računalnih programa poput pojave Art Decoa i da je računalno generirana umjetnost samo još jedan dodatak u tobolcu zanata. Međutim, postoje temeljne razlike između Art Deco Arta i AI koji nam onemogućuju promatranje ovih novih programa kao samo još jednog koraka na putu umjetnosti. Iako pod utjecajem i povremeno korištenjem alata koje je stvorila industrija, Art Deco je ostao umjetnička vizija svijeta kakav je tada bio. Umjetnički stilovi su, naposljetku, samo odrazi kulture i uma. Savezna država Ohijo sada ne bi mogla naručiti ili redizajnirati Hope Memorial most, jer to više nije grad iz 1932., nego grad u 21. stoljeću. Na taj način umjetnost postaje jedan od najvažnijih uvida u povijest i omogućuje nam da vidimo na nekoj mističnoj način svjetonazore ljudi iz prošlosti.
S novom umjetnošću dopuštamo računalnim alatima ili programima da dominiraju ljudskim idejama. Iako je manja uvreda od umjetnosti umjetne inteligencije, može se vidjeti kako nova industrija nadvladava umjetnost (a ne samo da je nadahnjuje) u poslijeratnom razdoblju, koja je često proizvodila nenadahnute, neukrašene, monolitne ili modularne strukture cijenjene prvenstveno zbog (bar se vjeruje) učinkovitosti uz potpuno zanemarivanje gledateljeva oka i umjetnikova poriva. Možda su ljudi u to vrijeme postajali previše pasivni pa su dopustili da prizemni brutalizam, nedostatak kulture, zauzme mjesto duše. Ako je to slučaj, AI umjetnost bi doista mogla biti odraz današnjice.
Računalni programi mogu imati inpute i ljudske programere, ali nemaju sposobnost arhitekta, slikara ili pjesnika. Ono što je važno, iako su koristili suvremene metode, umjetnici su još uvijek ukrašavali radove vlastitim dodirima, čak i ako su oni bili pojednostavljeni i visoko stilizirani kako bi odgovarali oblikovanoj temi. Zgrada Carbide & Carbon u Chicagu, na primjer, ima neke dodatke potpuno nepotrebne iz industrijske perspektive. Umjetna inteligencija, iako imitira, doista ne dopušta te malene poglede na ljudskost, jer računala nisu ljudi i nemaju osobnost. Pogrješke ili dodaci ne znače ništa jer nije čovjek bio taj koji je dodao ovo ili izmijenio ono; umjesto toga, to je bio računalni program, koji je to učinio bez želje, cilja ili truda. Umjetnost se ne može lišiti značenja, pogotovo umjetnikovog značenja, a računalni program ima značenje koje mu dade inženjer.
Računalnoj umjetnosti nedostaje ne samo smisao, već i napor. Ako netko voli nešto ili nekoga, on ili ona će raditi prema tome i žrtvovati sve kako bi postigao poboljšanje. Umjetnici gladuju ne zato što su nesposobni za rad, već zato što previše rade. Ako umjetnik želi postići cilj, rado će se podvrgnuti vježbi i trudu da postigne taj cilj. Nasuprot tome, umjetnost umjetne inteligencije nikada ne će biti proizvod te prekrasne borbe i žrtve, davanja sebe drugome; jer umjetna inteligencija ništa nije morala žrtvovati.
Čovjek je možda nesvjesno oživljavao Kulu babilonsku gradeći nebodere, ali je ipak gradio. Danas imamo zastrašujući predznak onoga što bi se dogodilo da čovjek dosegne visine te kula i zatraži moći za koje vjeruje da su Božje vlastite – kreacija bez napora. No ipak treba čovjeka podsjetiti da se čak i Bog sagnuo u glinu kako bi oblikovao Adama, a sam Krist je pokazao čovjeku da su bol i napor ispravni načini iskazivanja ljubavi u ovome životu.
Dakle, iako je umjetna inteligencija zabavna, molimo se da čovječanstvo cijeni i vidi srce koje stoji iza umjetnosti.