Tradicija islama nalaže da je melik Džibriel oralno prenio Allahovu objavu poslaniku Muhamedu koji je bio nepismen čovjek (što potvrđuje Kuran (7, 157)). To dovodi u pitanje samu izvornost Allahove riječi jer je u prenošenju objave moguća pogrješka. S takvim stavom se ne bi složili muslimanski teolozi koji smatraju da je Kuran božanskog podrijetla (4, 82), pa pogrješke u dogmatskoj knjizi islama nisu moguće.

Takav stav muslimanskih teologa se pokazuje kao pogrješan jer je Kuran imao preinake. Zašto to tvrdim? Jedan od događaja koji negira stav muslimanskih teologa je bitka kod Yamama (632.). Prije bitke kod Yamama kuranske sure su, prema Sahih al-Bukhari (6, 60, 201), bile zapisane na pergamentima, listovima palmi i kamenim pločicama. Uz skromne izvore prvi muslimani su se pozivali na one odabranike koje je Muhamed naučio napamet Kuran (kao npr. Salima Mawla Abu Hudhayfa koji je poginuo kao šehid u bitci kod Yamame). Bitno je istaknuti da je u bitci kod Yamame, prema predaji, poginulo sedamdeset muslimana koji su napamet znali Kuran.

Taj događaj je bio razlog da Abu Bakir naloži Zayd ibn Thabitu da na temelju skromnih izvora i sjećanja muslimana sastavi Kuran. U tome procesu došlo je do zaboravljanja, ukidanja ili izmjene određenih sura ili ajeta (abrogacije) kako bi se prilagodile „duhu vremena“ (sura 16, ajet 101). Stoga je sasvim jasno da je Kuran bio podložan pogrješkama. O tome više možete pročitati ovdje.

Ali, kontradiktornosti ne ćemo naći samo u procesu nastanka Kurana, nego isto tako u sadržaju Kurana; gdje postoje brojne znanstvene, historijske i teološke kontradiktornosti. Primjerice, jedna od znanstvenih pogrješaka u Kuranu jest da je prema suri 27 (od 18 do 19 ajeta) moguće da mravi komuniciraju tako da ih čovjek razumije. Citiram: „…i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete…“. Nisam znao da mravi mogu komunicirati jezikom, očigledno je riječ o čudu Allaha. Nadalje, u suri 18 (od 85 do 86 ajeta) se tvrdi kako sunce zalazi u mutan izvor!

Nadalje, nepoznavanje kršćanstva i židovstva, od kojega islam uzima brojne tradicije, se pokazuje vrlo problematičnim. Primjerice u suri 66 (ajet 12) se tvrdi kako je Marija (sestra Arona i Mojsija) isto što i djevica Marija. Neki su muslimanski teolozi pokušali ući u koštac s ovim problemom, ali ih bez obzira na argumentaciju opovrgne sura 3 (32-35) u kojoj se otkriva da je Imran (otac Aronov) onaj kojega je Allah najviše blagoslovio i da je stoga žena njegova rodila kćer Mariju koja je postala majka Isusova. Jedini problem u svemu tome je što dvije biblijske Marije razdvaja samo tisuću petsto godina!

Brojne su kontradiktornosti i za religijski život muslimana. Primjerice, u suri 31 (ajet 15) se tvrdi kako je muslimanima dopušteno da ostanu u kontaktu s roditeljima koji su nevjernici; ali u suri 9 (ajet 23) se tvrdi da nije dopušteno da ostane u kontaktu s nevjerničkim roditeljima. Nadalje, u suri 4 (ajet 78) otkrivamo kako dobro i zlo proizlaze od Allaha, ali već u sljedećem ajetu se tvrdi kako samo dobro proizlazi od Allaha. Zanimljivo je istaknuti da se već u sljedećem ajetu događa promjena temelja teološkog nauka!

Kuran pokazuje brojne kontradiktornosti i u svakodnevnom životu otežavajući moralni život muslimana. U suri 25 (ajet 68) i suri 60 (ajet 12) se kaže kako je preljub zabranjen; ali onda će se netko sjetiti da u suri 24 (ajet 33) piše da Allah dozvoljava prostituciju koja nije prisilna, kao i konkubine u suri 70 (od ajeta 29 do ajeta 32). O prisilnom prelasku na islam sam već pisao, samo ću spomenuti kontradiktornosti što se tiče ubojstva. Primjerice u Kuranu je ubojstvo zabranjeno u suri 5 (ajet 30), ali je dopušteno kada su u pitanju nevjernici što pokazuju primjeri sura 9 (ajet 5), sura 8 (ajet 39, 65 i 67) jer boj protiv nevjernika je s ciljem da se obrate ili da umru.

Što se tiče braka i tu ima mnogo kontradiktornosti… Primjerice u suri 2 (ajet 221) Allah zabranjuje muslimane da sklapaju bračni savez s nemuslimanima, ali u suri 5 (ajet 5) im to isto dopušta. Očigledno je došlo do pogrješke kada je pisar pisao ovu suru jer je zaboravio staviti negaciju.

Što se tiče Židova i kršćana, s čime ću završiti kratak popis kontradiktornosti, Kuran tvrdi mnogo toga. Prvo, Židovi su u mnogim surama i ajetima hvaljeni nad drugim narodima (2, 122, 44, 30 – 32, 45, 16), ali onda dolazi promjena u suri 62 (ajet 6) gdje im se prijeti sa smrću i da će biti pretvoreni u svinje i majmune (za više opisa pročitajte još neke sure (2, 65; 5, 60; 98, 6) u Kuranu). Što se tiče kršćana, Allah se nije pokazao ništa milosniji jer su prema suri 98 (ajet 6) kršćani najgora stvorenja i ostat će vječno „u vatri džehennemskoj“, dok islamska objava na početku Kurana tvrdi u suri 3 (ajet 55): „O Isa, dušu će ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasit ću te od nevjernika i učinit ću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta“. Nakon „Smaka svijeta“ sve kršćanske duše idu u pakao, ali se je Allah pokazao milosrdnim do toga dana.

Htio bih završiti svoju konkluziju samom činjenicom da Kuran tvrdi kako nitko ne može promijeniti riječ Allahovu (izvadak iz Kurana: 6, 115 – 116; 10, 65; 18, 27 – 28 i 48, 23). Ipak, već u nauku Kurana vidimo da je čak i Allah morao promijeniti riječ svoju (2, 106 i 16, 101). U tim mislima bi htio napomenuti kako je u današnje vrijeme vrlo bitno da se Kuran ne uči napamet i bez razumijevanja, nego da se čita s razumijevanjem. S takvim pristupom bi se smanjio broj terorističkih napada, a vjerojatno ne bi bili svjedoci uspostave kalifata u Afganistanu ili prije nekoliko godina propale Islamske države u Iraku i Siriji.