Autistično dijete za roditelja, po mojem liječničkom iskustvu, koliko predstavlja teret trajne skrbi i pažnje, toliko bude i blagoslov jedne drugačije dimenzije ljubavi koja je teško razumljiva onima koji je nisu iskusili ili joj nisu svjedočili.

Ako sam kao psihijatar posebno senzibiliziran za ovu populaciju, jesam li homofob i transfob ako se usprotivim tome da se mlade osobe s tom dijagnozom (djeca?) a priori proglašavaju članovima LGBTQ zajednice u svrhu edukacijskih programa u obrazovnim ustanovama?

To, naime, upravo rade udruge Dugine obitelji, inicijativa Građanski odgoj i udruga za autizam ASK koje su zajednički organizirale online event u svrhu edukacije učitelja i učiteljica na sljedeću temu:

„Brojne mlade autistične osobe u našoj HR zajednici autističnih osoba su LGBTIQIA+

To je naša stvarnost i zato bez straha i zadrške o njoj pišemo“.

Za opravdanje ove teze spominju se i „statistike“, a kao i u slučaju rapidnog rasta broja rodno disforičnih tinejdžera u Hrvatskoj i ovdje dugini aktivisti na statistiku gledaju kao na bikini: pokažimo puno, ali ne i ono najvažnije.

Naime, recentna povezanost autizma i LGBTIQ populacije najčešće se veže uz nedavnu studiju sa sveučilišta Cambridge koja je, na uzorku od 641.860 ispitanika, pokazala kako „u usporedbi sa cis-rodnim osobama (u pravilu heteroseksualci; moja opaska) transrodne i rodno raznolike osobe u prosjeku imaju VIŠU STOPU autizma, ostalih neurorazvojnih i psihijatrijskih dijagnoza“.

Znači, ako ste transrodna osoba, šanse za autizam su vam veće, kažu znanstvenici iz Cambridgea (poveznica na istraživanje).

To nikako nije opravdanje za tvrdnju da je veliki dio mladih autističnih osoba LGBTQ orijentacije i po mojem mišljenju predstavlja (ne po prvi put!) aktivističku manipulaciju dijagnozama i javnozdravstvenim činjenicama u cilju promicanja određene agende i ideologije.