Sv. Stanislav Kostka zaštitnik je studentske mladeži i umirućih, a posebno ga štuju novaci u Družbi Isusovoj. Rođen je 28. listopada 1550. godine u plemićkoj obitelji u poljskom gradu Rostkowu. Stankova je majka bila duboko pobožna žena pa je i sina odgojila u religioznom duhu. Zajedno s bratom Pavlom poslan je na višu naobrazbu i odgoj u bečki zavod koji su za plemićku djecu vodili isusovci. Brat Pavao živio je raspuštenim životom. Želio je da i Stanislav provodi takav život. Stanislav je stalno odgovarao: „Rođen sam za uzvišenije“.
Stanislav je odlučio stupiti u isusovački red, ali je poglavar tražio odobrenje roditelja. Budući da je je znao da njegov otac neće na to pristati, prerušen je došao do njemačkog provincijala Petra Kanizija koji ga je opet poslao generalu reda Franji Borgiji u Rim s preporukom neka ga primi u novicijat. 1567. godine primljen je u novicijat, pokazao je svoje velike intelektualne sposobnosti i vrline. No naporno putovanje narušilo mu je zdravlje te je umro na Veliku Gospu sljedeće godine, u 18. godini. Čitav život Stanislav je bio uzor svih kreposti, posebno čistoće, pokore, ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji i Euharistiji.
Papa Benedikt XIII. proglasio ga je god. 1726. svecem, zajedno s Alojzijem Gonzagom, također mladim isusovcem. Zazivaju ga pri prijelomu kostiju, ubrzanom kucanju srca i opasnim bolestima. Njegove slike, reljefi i kipovi najčešće se nalaze u isusovačkim crkvama, zavodima i školama.