Od vremena stvaranja hrvatske države HDZ samo u dva mandata nije bio na vlasti. Devedesetih ova je stranka svoj politički kapital temeljila na državničkoj pojavi Franje Tuđmana, a nakon njegove smrti uglavnom na starim zaslugama, ali i dobroj organizaciji i jakoj klijentelističkoj mreži. Oporba nije dolazila na vlast u dva mandata onda kad je ponudila kvalitetne programe i viziju, nego kad je HDZ pretjerao u koruptivno-klijentelističkim pothvatima pa je došlo do zasićenja kod birača. Do smjene bi obično dolazilo nakon dva HDZ-ova mandata.
No nije previše izgledno da će tako biti ovaj put.
Oporba u Hrvatskoj jednostavno ne odaje dojam ozbiljnosti. Klasične socijaldemokratske stranke diljem Europe slabo brinu za radništvo (ono sve više počinje glasovati za desne opcije), ali neumorno rade na promicanju multikulti i genderističkih distopija. U hrvatskom slučaju to je začinjeno prigodničarskim pozivanjem na titoizam i tzv. antifašizam. Njima se pridružuju zelene opcije s parolama iz neomaltuzijanskog katekizma. Od svega toga Hrvatska može imati samo štetu, a nikakve koristi. I u oba prošla mandata lijeva je opcija kad je bila na vlasti činila golemu štetu i na ideološkom i na gospodarskom planu.
Desno-konzervativne opcije u Hrvatskoj lutaju u svojim željama za dolaskom na vlast. Umjesto da nude kvalitetne programe i da se nastoje profilirati kao autentična alternativa, one su opsesivno opsjednute Andrejom Plenkovićem i popravljanjem HDZ-a. Politički marketing i PR im je ispod svake razine, a to se ponajbolje vidi u recentnom očijukanju s lijevim strankama. Ideološki moratorij ne samo da je antipolitička ideja, nego uopće njegovo spominjanje ukazuje ne ozbiljne komunikacijske deficite, neovisno o mogućim dobrim motivima.
Kakav se to ideološki moratorij može napraviti sa strankama koje promiču protuživotne i proturazumske ideologije? Svaka politika – osim ako ne prihvaćamo marksističku poziciju odnosa baze i nadgradnje – mora počivati na vrijednostima, a onda iz tih vrijednosti proizlaze strateške i gospodarske politike.
Postoje granice
Ključan je problem cijele političke scene što teško privlači ljude od integriteta i znanja. Ovima se gadi hrvatska politička močvara, a u politiku zakorači tek nekolicina naivaca koji vrlo brzo dožive otrježnjenje. Većina političara nema nikakve moralne skrupule, a njihovi su javni nastupi demagoška priča za naivne. U politiku se ulazi zbog dobre saborske plaće, ali i mogućnosti trgovanja političkim utjecajem. Vrlo brzo većina političara poprima odlike balkanskog primitivca.
Franjo Kuharić svojedobno je govorio o granicama koje se ne smiju prijeći. I u politici postoje takve granice. Ako se neka stranka smatra desno-konzervativnom onda se mora izrijekom izjasniti protiv pobačaja i protiv genderističke ideologije. Tu ne smije biti bilo kakvih kompromisa. Oko takvih vrijednosnih pitanja ne mogu se sklapati bilo kakvi ideološki moratoriji.
Na ekonomskom planu dade se raspravljati o najboljim modelima, no poprilično je jasno da Hrvatska ne može učiniti snažnije iskorake bez reforme pravosuđa (koje svojom aktivnošću, ali i pasivnošću često štiti gospodarski kriminal), bez nižih poreza (visoki porezi destimuliraju ekonomske aktivnosti, a njima se plaćaju korupcija i klijentelizam) i bez drastičnog rezanje javne uprave koja uz pravosuđe predstavlja konstitutivni dio klijentelističkog monstruma. Kriminal, korupcija i klijentelizam razaraju temelje hrvatske države, dovode u pitanje nacionalnu sigurnost i značajno doprinose iseljavanju.
Na vanjskopolitičkom planu strateški cijevi Republike Hrvatske odnose se na rješavanje hrvatskog položaja u BiH i na aktivnije uključivanje Hrvata izvan Hrvatske u lobiranje za hrvatske interese. Osim toga, Hrvatska treba snažan odmak od bilo kakve balkansko-jugoslavenske orijentacije. Hrvatska se mora profilirati kao srednjoeuropska (kroz Inicijativu triju mora) i mediteranska zemlja koja će se suprotstaviti snažnim migracijama i očuvati svoj identitet. S obzirom na nesigurno balkansko okruženje i očiti povratak neohladnoratovske politike Hrvatska se mora naoružati do zuba. Jaka hrvatska vojska je najbolji jamac mira na području srednje i jugoistočne Europe.
Kad se definiraju polazišne vrijednosne osnove onda se mogu stvarati ozbiljne politike. Dok god ne postoje ispravni motivi i stav koji ne će raditi kompromise s mainstreamom teško je očekivati bilo kakve političke iskorake.