U najnovijem izvješću SOA-e za 2022. godinu može se, među ostalim, pročitati sljedeće: „Prijetnja od velikosrpskog ekstremizma u RH je niska jer ima mali broj simpatizera, a koji nisu izravno povezani s ekstremističkim velikosrpskim i četničkim (ujedno i proruskim) organizacijama u susjednim državama. Ipak, može predstavljati prijetnju javnoj sigurnosti u kontekstu lokalnih međuetničkih incidenata“.
U izvješćima prošlih godina dojma smo da je velikosrpska prijetnja dobila ponešto veću pozornost. U izvješću za 2020. tako je stajalo: „I dalje su prisutne pojave velikosrpskog ekstremizma u pojedinim državama susjedstva, a velikosrpska ideologija očituje se u poricanju teritorijalnog integriteta RH i susjednih država, pozivanju na obnovu tzv. Republike Srpske Krajine te netrpeljivosti prema drugim narodima ili negiranju njihova identiteta. Ovakve velikosrpske i ekstremističke poruke ponekad javno upućuju političke i medijske osobe iz susjednih država koristeći društvene mreže ili javne nastupe“.
Ispadi ne staju
Ono što treba dodati je to da se tu ne radi samo o političkim i medijskim osobama iz susjednih država, nego i o tome da na istoku Hrvatske živi nezanemariv broj simpatizera velikosrpske ideologije. Velikosrpski ispadi u Hrvatskoj ne staju. Krajem 2021. tako je mladića u istočnoj Hrvatskoj pretukla rulja mladih Srba jer je želio pustiti Škorinu pjesmu „Mata“. Dok je Hrvatska prošle godine slavila Veliku Gospu, u Mirkovcima u Hrvatskoj Srbi su pjevali „Ne damo te zemljo Dušanova“ i prisvajali Dubrovnik i Knin.
Najnoviji velikosrpski ispad dogodio se jučer kad je postala viralna snimka koja pokazuje dva mladića koji poviše slapa Krčić skidaju hrvatsku zastavu. Jedan skida hrvatsku zastavu i pritom pokazuje tri prsta, a drugi govori: „Ajmo, skidanje, skidanje”.
Danas su se pak na društvenim mrežama proširili preslici komentara na Facebooku jednoga srednjoškolskog profesora u Zagreba srpske nacionalnosti. Ovaj u komentarima vrijeđa hrvatsku državu i poziva na ponavljanje zločina u Ovčari. Njegovi ispadi traju već godinama i čini se da nisu pretjerano alarmirali bilo koju nadležnu instituciju.
Kako ne očekivati…
Ovdje se možda radi o pojedinačnim ispadima, no oni imaju uzore, a ponegdje nedvojbeno i potporu u samoj Srbiji. Baš svakoga dana na režimskim televizijama u Srbiji dežurni velikosrpski mitomani natječu se u huškanju i mržnji protiv Srbiji susjednih država. Karadžićevski sve se štokavce proglašava Srbima. Srbijanske ključne kulturne institucije crtaju granice srpskoga jezika duboko zahvaćajući druge države.
Svojata se dubrovačka književnost, nastoji se dekapitirati ostatke Hrvata Bunjevaca i Šokaca u Vojvodini, organiziraju se međunarodne kampanje blaćenja Hrvatske (jasenovačka mitomanija i sotonizacija Oluje), Stepinca se proglašava ustaškim vikarom, a istodobno Srpska pravoslavna crkva štovatelje Hitlera proglašava svojim „svetiteljima“, Hrvate se proglašava „veštačkim narodom“, a Hrvatsku ekonomski propalom državom iako mladi Srbi baš u tu državu dolaze raditi, posebno u vrijeme sezone.
Hrvatska ne može utjecati na to kakvu će politiku voditi Beograd i Srbija, ali može i mora paziti na to što se događa unutar njezinih granica. Ako i dalje u Hrvatskoj postoji mauzolej četničkom koljaču Vukašinu Šoškočaninu, na kojemu se hrvatska zemlja naziva srpskom, kako onda ne očekivati velikosrpske ispade kakvima ponovno svjedočimo proteklih dana? Odgovornost je ovdje na Zagrebu, a ne na Beogradu.
