Donosimo prijevod Izjave o obitelji saveza „Civil society for the family“ (Građansko društvo za obitelj) koji okuplja dvjestotinjak organizacija civilnog društva posvećenih zaštiti obitelji i promicanju ljudskog dostojanstva na međunarodnoj razini, predvođenog međunarodnim Centrom za obitelj i ljudska prava (C–Fam) iz New Yorka.
U drugom dijelu teksta, nalazi se šire objašnjenje svakog pojedinog članka.
Nedavni pritisak da se osigura međunarodni status i priznanje društvenim i pravnim aranžmanima između pojedinaca istog spola u kontekstu Ujedinjenih naroda, doveo je do zbrke u međunarodnim pregovorima o temi obitelji.
Nažalost, to je dovelo do potpunog isključivanja obitelji iz nedavnih rasprava u Općoj skupštini UN-a. Ova “Izjava o obitelji” (i bilješke s objašnjenjima) imaju za cilj konstruktivno pomaknuti raspravu izvan trenutne bezizlaznosti na plodonosniji pristup koji će prepoznati važnost obitelji za sve pojedince i društvo u cjelini, ali posebno za djecu.
Članak 1. Obitelj se u međunarodnom pravu i politici definira kao „prirodna i temeljna jedinica društva“. Kao takva, ona „ima pravo na zaštitu društva i države” i valjani je subjekt ljudskih prava.
Članak 2. Opća deklaracija o ljudskim pravima i obvezujući međunarodni instrumenti pružaju posebnu zaštitu obitelji, priznajući nezamjenjivu ulogu obitelji kao „prirodnog okruženja za rast i dobrobit svih njezinih članova, a posebno djece“.
Članak 3. Najbolje dostupne spoznaje iz društvenih znanosti potvrđuju izniman status obitelji u međunarodnom pravu.
Članak 4. Međunarodno pravo utvrđuje da obitelj nastaje zajednicom muškarca i žene koji ostvaruju svoje pravo tako da se slobodno „vjenčaju i osnuju obitelj“. Ovo temeljno pravo sadržano je u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i obvezujućim međunarodnim instrumentima.
Članak 5. Odnosi između pojedinaca istog spola i drugi društveni i pravni dogovori koji nisu ni ekvivalentni ni analogni obitelji, nemaju pravo na zaštitu koja je pridržana posebno za obitelj u međunarodnom pravu i politici.
Članak 6. Tajništvo UN-a, agencije, ugovorna tijela i drugi nositelji mandata dužni su pomagati državama članicama u ispunjavanju njihovih obveza prema obitelji kako je definirano međunarodnim pravom i slijedeći upute država članica UN-a.
Članak 7. Međunarodna zajednica opetovano je odbacila pokušaje redefiniranja obitelji u međunarodnom pravu i politici. Bilo kakvo spominjanje obitelji u rezolucijama UN-a i rezultatima konferencija može se tumačiti samo u odnosu muškarca i žene ujedinjene u braku i odnose koji su ekvivalentni ili analogni, uključujući obitelji s jednim roditeljem i višenaraštajne obitelji.
Članak 8. Akti i deklaracije tijela UN-a i nositelja mandata koji odnose između pojedinaca istog spola tretiraju kao ekvivalentne ili analogne obitelji, uključujući akte i deklaracije kojima se tvrdi postojanje međunarodnih obveza u vezi s ljudskim pravima na temelju „spolne orijentacije i rodnog identitet”, jesu ultra vires akti i ne mogu proizvesti obvezujuće pravne obveze za suverene države. Takvi akti i deklaracije ne temelje se na važećim tumačenjima međunarodnog prava i politike i ne mogu pridonijeti oblikovanju novog običajnog međunarodnog prava.
Članak 9. Međunarodno pravo štiti svu djecu jednako, čak i kada su lišena svoje obitelji. Od suverenih država ne zahtijeva da prošire posebnu zaštitu, pridržanu za obitelj u međunarodnom pravu i politici, na društvene i pravne aranžmane koji nisu niti ekvivalentni niti analogni obitelji.
To bi ugrozilo i potkopalo temeljno ljudsko pravo djece da znaju i da se o njima brinu njihovi majka i otac, što bi moglo ugroziti njihovo zdravlje i dobrobit.
Članak 10. Rezolucije, deklaracije i rezultati konferencija UN-a trebaju i dalje odražavati definiciju obitelji u međunarodnom pravu i nikada se ne smije koristiti jezik koji je implicitno ili eksplicitno pokušava razvodniti, nagrizati ili potkopati definiciju obitelji. Svaki takav jezik je nekompatibilan s međunarodnim ljudskim pravima i njegova uporaba može predstavljati kršenje temeljnih ljudskih prava koja jamči.
* * *
Objašnjenje članaka
Bilješka 1.
Opća deklaracija o ljudskim pravima (UDHR) definira obitelj kao „prirodnu i temeljnu jedinicu društva“ i potvrđuje da obitelj „ima pravo na zaštitu društva i države“ (UDHR 16). Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR 23), Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR 10.1) i Konvencija o pravima djeteta (CRC, preambula) doslovno odražavaju UDHR u svojim odredbama.
Ove obvezujuće međunarodne norme nisu ostale bez pažnje. Najmanje 111 zemalja ima ustavne odredbe koje odražavaju čl. 16. Opće deklaracije o ljudskim pravima. Vidi Svjetsku obiteljsku deklaraciju, dostupnu na http://worldfamilydeclaration.org/WFD .
Na temelju ovih odredbi u međunarodnom pravu obitelj je pravom smislu subjekt ljudskih prava i nositelj prava u međunarodnim ljudskim pravima. Vidi Povelju o pravima obitelji, (22. listopada 1983.), dostupnu na internetskoj stranici: http://www.vatican.va/roman_curia/pontifical_councils/family/documents/rc_pc_family_doc_19831022_family-rights_en.html. Vidi također Obitelj i ljudska prava (16. prosinca 1998.), dostupna na internetskoj stranici: http://www.vatican.va/roman_curia/pontifical_councils/family/documents/rc_pc_family_doc_20001115_family-human-rights_en.html.
Ishodi konferencija Ujedinjenih naroda to su potvrdili. Akcijski program Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju iz 1994. godine, na primjer, pozivao se na „prava obitelji” (UN-ov dokument A/CONF.171/13, paragraf 5.8). Slično tome, akcijski program Svjetskog summita za društveni razvoj iz 1995. godine priznao je da obitelj „ima pravo na sveobuhvatnu zaštitu i potporu” (UN-ov dokument A/CONF.166/9, paragraf 80).
Bilješka 2.
Naglašavajući „prirodni” i „temeljni” karakter obitelji kao društvene jedinice, međunarodno pravo priznaje obitelj kao univerzalno ljudsko iskustvo koje prethodi bilo kojem pozitivnom pravnom statusu ili definiciji obitelji. Obitelj je takoreći predpravni entitet. Kao takva obitelj ima pravo na zaštitu od društva i države.
Temeljno opravdanje za zaštitu na koju obitelj ima pravo u međunarodnom pravu najbolje je izraženo u preambuli Konvencije o pravima djeteta, koja potvrđuje kako „obitelj, kao temeljna skupina društva i prirodno okruženje za rast i dobrobit svih svojih članova, a posebno djece, treba pružiti potrebnu zaštitu i pomoć da bi mogla u potpunosti preuzeti svoje odgovornosti unutar zajednice” (Preambula Konvencije o pravima djeteta).
Također, važnost obitelji za rast i dobrobit djece smatra se temeljnim razlogom za posebnu zaštitu koju joj pruža međunarodno pravo u Deklaraciji i akcijski program djelovanja Svjetske konferencije o ljudskim pravima iz 1993. godine, koji naglašava da „dijete za potpun i skladan razvoj svoje osobnosti treba odrastati u obiteljskom okruženju koje stoga zaslužuje širu zaštitu” (A/CONF.157/23, paragraf 21).
U tom pogledu važno je naglasiti da je Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima utvrdio obvezu država stranaka te konvencije da osiguraju „najširu moguću zaštitu i pomoć obitelji“, te se time pravo na odgovarajući životni standard proteže ne samo na pojedince, već „i njihove obitelji” (UDHR 23, 25; ICESCR 7, 11.1). Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima ne daje pravo obitelji samo na generičku socijalnu i ekonomsku zaštitu i pomoć kao Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, već zahtijeva od država pružanja obiteljima „najšire moguće zaštite i pomoći“.
Nekoliko drugih ključnih obveza država prema obitelji u međunarodnom pravu je isto tako utvrđeno. To uključuje zaštitu jednakih prava muškaraca i žena na slobodno sklapanje braka i osnivanje obitelji, te njihova jednaka prava tijekom braka i pri njegovom razvodu (UDHR16, ICCPR 23, ICESCR 10); obveza stvaranja okruženja pogodnog za stvaranje i stabilnost obitelji (UDHR 23, 25, ICESCR 10, 11, CRC 18, 23, 27); zaštita prava djeteta na poznavanje roditelja i njihovu brigu za njega; i s tim povezana prava djeteta na kulturni i vjerski identitet (ICCPR, 23, 24, CRC 2, 3, 5, posebno 7, 8, 9, 10, 18, 27) i „prioritetno pravo roditelja“ na obrazovanje djece u skladu s njihovim uvjerenjima (UDHR 26.3, ICCPR 18, CRC 2, 3, 5, 14, 20, 29, 30).
Bilješka 3.
Očita istina o dobrobiti obitelji za njezine pojedine članove i društvo u cjelini sadržana u međunarodnom pravu potvrđena je najboljim dostupnim spoznajama u društvenim znanostima i istraživanjima, koristeći se najpouzdanijim podacima i najširim mogućim uzorcima.
Djeca napreduju u obiteljima formiranim brakom muškarca i žene. To je mjesto gdje se pojedinci (djeca) uče ljubavi i odgovornosti. Niti jedna druga struktura ili institucija ne može pružiti jednako kvalitetne ishode za djecu kao obitelj sastavljena od muškarca i žene u stabilnoj i trajnoj vezi (Regnerus M. „How different are the adult children of parents who have same-sex relationships? Findings from the New Family Structures Study“. Soc Sci Res. Srpanj 2012.; 41 (4), str. 752-70. Studija dostupna na internetskoj stranici: http://www.familystructurestudies.com).
Mnoštvo negativnih posljedica proizlazi iz raspada obitelji i neimaštine. Kada djecu ne odgajaju njihovi biološki roditelji u stabilnom obiteljskom okruženju, kao što su primjeri nevjenčanih, izvanbračnih i istospolnih kućanstava, veća je vjerojatnost za neuspjeh djece u školi, niži stupanj obrazovanja, probleme u ponašanju, korištenje droga, i usamljenost, ali i druge negativne ishode kao što su fizičko, spolno i emocionalno zlostavljanje. Vidi: Sullins, Donald Paul. „Emotional Problems among Children with Same-Sex Parents: Difference by Definition“ (25. siječnja 2015.). British Journal of Education, Society and Behavioral Science 7 (2), 2015., str. 99 – 120. Dostupno na SSRN: http://ssrn.com/abstract=2500537; Sullins, Donald Paul. „Child Attention-Deficit Hyperactivity Disorderv (ADHD) in Same-Sex Parent Families in the United States: Prevalence and Comorbidities“ (January 21, 2015). British Journal of Medicine & Medical Research 6 (10), str. 987-998, 2015., članak br. BJMMR.2015.275, ISSN: 2231-061. Studija dostupna na SSRN-u: http://ssrn.com/abstract=2558745.
Ulazak u brak i osnivanje obitelji povezani su s boljim fizičkim i mentalnim zdravljem, emocionalnim blagostanjem, manjom stopom kriminala i nekorištenjem opojnih droga te duljim životnim vijekom za muškarce i za žene. Također je u pozitivnoj korelaciji s nižom smrtnošću dojenčadi. Štoviše, istraživanja pokazuju da zdrave obitelji nastale zajednicom muškarca i žene rezultiraju zdravijim obiteljima. Dok se pojedinci koji ne iskuse prednosti odgoja majke i oca mogu izdići iznad svojih okolnosti, djeca rođena u obiteljima koje ostaju zajedno vjerojatnije će formirati vlastite obitelji.
Vidi: Wilcox et. al, „Why Marriage Matters, Thirty Conclusions from the Social Sciences“, Institute for American Values New York, 2011. Studija dostupna na internetskoj stranici: http://www.breakingthespiralofsilence.com/downloads/why_marriage_matters.pdf.
Obitelj je ključna u borbi protiv siromaštva i stvaranju ekonomskih prilika
Studija harvardskih znanstvenika pokazuje da je obitelj najbolji pokazatelj društvene mobilnosti u Sjedinjenim Američkim Državama. Najdosljedniji čimbenik u sposobnosti pojedinaca pri izlasku iz siromaštva i rasta na društvenoj ljestvici je život u područjima gdje obitelji ostaju zajedno. Vidi studiju: Chetty, Raj; Hendren, Nathaniel; Kline, Patrick; Saez, Emmanuel. „Where is the Land of Opportunity? The Geography of Intergenerational Mobility in the United States“. Siječanj 2014. NBER radni dokument br. w19843. Studija dostupna na internetskoj stranici: http://www.equality-of-opportunity.org.
Ulazak u brak i zasnivanje obitelji u korelaciji je s većim primanjima i društvenom mobilnošću. Kada se obitelj raspada, potomci i čitavi društveni slojevi ostaju zarobljeni u krugu siromaštva. Štoviše, ekonomske sinergije koje se prirodno nalaze u obiteljima nemoguće je ponovno stvoriti kroz vladine programe ili institucije. Raspad obitelji rezultira eksponencijalno većim troškovima za vlade kroz programe socijalne skrbi za djecu i mlade koji nisu imali obitelj, kao i odrasle i starije osobe čija je jedina sigurnosna mreža u financijskoj pomoći od države. Ibid. Wilcox, B., et al.
Dobrobiti obitelji za pojedince i zajednice ponavljaju se u mnogim zemljama i svim segmentima društva bez obzira na društveni i ekonomski status, uključujući i među manjinama. Vidi: Fernando Pliego Carrasco. „Tipos de familia y bienestar de niños y adultos: El debate cultural del siglo XXI en 13 países democráticos“, Universidad Nacional Autónoma de México, Instituto de Investigaciones Sociales, 2013. Studija dostupna na internetskoj stranici: http://www.tiposdefamilia.com/libro.
Bilješka 4.
Iako obitelj stječe specifične pravne karakteristike u pravnim sustavima i društvenim kontekstima, kulturama i religijama, međunarodno pravo priznaje i štiti temeljno ljudsko pravo na sklapanje braka i osnivanje obitelji. Ovo temeljno pravo prethodi bilo kakvom formalnom priznanju braka od strane društva (države) i potvrđuje evidentnu istinu o braku kao trajnoj i isključivoj zajednici muškarca i žene koja je prirodno usmjerena na rađanje i odgoj djece. Vidi: Girgis, Sherif; George, Robert; Anderson, Ryan T. „What is Marriage?“ (23. studenog 2012.). Harvard Journal of Law and Public Policy, svezak 34, br. 1, str. 245-287, 2010. Studija dostupna na SSRN-u: http://ssrn.com/abstract=1722155.
Opća deklaracija o ljudskim pravima (čl. 16.) vezuje osnivanje obitelji uz brak, te potvrđuje da „punoljetni muškarci i žene, bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, nacionalnosti ili vjere, imaju pravo sklopiti brak i osnovati obitelj. Imaju jednaka prava u braku, za vrijeme braka i pri razvodu“. Jezik članka 16. u Općoj deklaraciji o jednakom pravu muškaraca i žena na sklapanje braka i osnivanje obitelji doslovce se odražava u ICCPR-u (čl. 23.), ICESCR-u (čl. 10.), kao i u Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije protiv žene (CEDAW), koji se odnosi na jednakost unutar braka kao zajednice između „muškaraca i žena“ i odnosi se na „muža i ženu“ u kontekstu obitelji.
Ove odredbe učinkovito definiraju obitelj u međunarodnom pravu kao rezultat zajednice muškarca i žene u braku. Ovu definiciju obitelji antropolozi nazivaju prirodnom obitelji ili sociolozi nuklearnom obitelji.
Europska konvencija o ljudskim pravima (ECHR 12) i Međuamerička konvencija o ljudskim pravima (IACHR 17) također doslovce odražavaju jezik Opće deklaracije o ljudskim pravima u vezi sklapanja braka i zasnivanje obitelji.
Naime, Europski sud za ljudska prava je u više navrata, tumačeći odredbu o pravu na sklapanje braka i zasnivanje obitelji u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima (čl. 12.), rekao da se u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima brak podrazumijeva kao zajednica između muškarca i žene, te time države nemaju obvezu pojedincima koji se identificiraju kao LGBT+ odobriti pravo na brak s drugom osobom istog spola. Vidi: HÄMÄLÄINEN protiv FINSKE, br. 37359/09, § 71, ECHR 2014.; SCHALK I KOPF protiv AUSTRIJE, br. 30141/04, § 101, ECHR 2010.; HÄMÄLÄINEN protiv FINSKE, § 96; REES protiv Ujedinjenog Kraljevstva, § 49). Obrnuto treba primijetiti da je Europski sud za ljudska prava drugdje nedosljedno primjenjivao pojam “obitelj” na zajednicu između osoba istog spola.
Bilješka 5.
Definicija obitelji u međunarodnom pravu odnosi se samo na zajednicu između muškaraca i žena i ne odnosi se na zajednicu između pojedinaca istog spola i druge društvene i pravne aranžmane između odraslih koji nisu ekvivalentni ili analogni obitelji, i zapravo, koji su u nemogućnosti osnivanja obitelji prema međunarodnom pravu.
Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora (VCLT) pruža najmjerodavniji kanon za tumačenje međunarodnih ugovora, a općenito se smatra dijelom međunarodnog običajnog prava. Prema Bečkoj konvenciji o pravu međunarodnih ugovora (čl. 31.), ugovori se moraju tumačiti dobronamjerno u skladu s „uobičajenim značenjem uvjeta ugovora“ u vremenu kada je ugovor pregovaran, kao i njegov objekt i svrha.
Značenje teksta odredbi međunarodnog prava o pravu na sklapanje braka i zasnivanje obitelji je nedvosmisleno. Ove odredbe isključuju njihovu primjenu na odnose između osoba istog spola jer se izričito odnose na muškarce i žene i njihovu ravnopravnost prije, tijekom i nakon braka.
Štoviše, nemoguće je da su države članice Ujedinjenih naroda namjeravale primijeniti ove odredbe na odnose između pojedinaca istog spola jer u vrijeme kada su pregovarani svi ugovori UN-a, s jedinom iznimkom Konvencije o pravima osoba s invaliditetom (CRPD), takozvani istospolni “brak” ili zajednice bilo koje vrste između osoba istog spola nisu postojale nigdje u svijetu, kao ni bilo kakav pravni status za odnose između osoba istog spola. Prva zemlja koja je donijela takozvani istospolni “brak” bila je Nizozemska 2001. godine. Prva zemlja koja je dala bilo kakav pravni status odnosima između osoba istog spola bila je Danska 1989. godine.
Bilješka 6.
Mandat tajništva i agencija Ujedinjenih naroda proizlazi iz suverene volje država članica UN-a, što je izraženo u Povelji Ujedinjenih naroda i rezolucijama Opće skupštine. Sve radnje tajništva UN-a moraju biti nedvosmisleno odobrene od Opće skupštine.
Čl. 98. Povelje Ujedinjenih naroda zahtijeva od tajništva UN-a primjenjivanje uputa država članica UN-a i obavljanje funkcije „onako kako im je povjereno“ od strane propisa Ujedinjenih naroda. Čl. 100. Povelje UN-a zabranjuje glavnom tajniku UN-a ili njegovom osoblju traženje ili primjenjivanje „uputa od bilo koje vlade ili bilo koje druge vlasti izvan organizacije”, nadalje nalažući glavnom tajniku i njegovom osoblju da se „suzdrže od bilo kakve radnje koja bi mogla odražavati osobni stav međunarodnih dužnosnika odgovornih samo organizaciji”.
Izraz suverene volje država članica UN-a sadržan u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima još uvijek je normativni okvir za tajništvo i agencije UN-a za razumijevanje obitelji i razvoj politika i programa za jačanje i zaštitu. Stoga tajništvo i agencije UN-a ne smiju jednostrano proširiti svoje ovlasti ili promijeniti sadržaj Opće deklaracije o ljudskim pravima radi dozvole kojim bi se priznala zajednica između pojedinaca istog spola i druge društvene i pravne aranžmane koji nisu ekvivalentne ili analogne obitelji.
Svako spominjanje obitelji u politikama i programima UN-a trebalo bi voditi prema ponovnom razumijevanju da je obitelj „prirodna i temeljna jedinica društva“, te se stoga treba pridržavati definiciji obitelji u međunarodnom pravu. Ovo isključuje bilo kakvo međunarodno priznanje odnosa između istospolnih osoba kao onih koji mogu sačinjavati “obitelj“, kao u slučaju društvenih i pravnih uređenja poput homoseksualnih građanskih zajednica i takozvanih homoseksualnih “brakova“ (vidi gornju bilješku 4. i bilješku 7. u nastavku teksta).
Bilješka 7.
Opća deklaracija o ljudskim pravima jedini je konsenzusni rezultat UN-a za definiranje obitelji. Štoviše, utjelovljuje definiciju obitelji sadržanu u obvezujućim instrumentima za ljudska prava koji podržava svaka pojedina članica UN-a.
Svako spominjanje obitelji u rezoluciji UN-a ili drugom međuvladinom ishodu Ujedinjenih naroda može se tumačiti samo kao upućivanje na zajednicu muškarca i žene u braku ili odnose koji su barem analogni obitelji. Odnosi između osoba istoga spola nisu analogni obitelji jer obitelj po definiciji zahtijeva zajednicu muškarca i žene i njihovo prirodno potomstvo.
Počevši od akcijskog programa Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju (ICPD), politika UN-a koristi frazu „postoje različiti oblici obitelji“ (UN-ov dokument A/CONF.171/13, čl. 9) kada opisuje obitelj. Ova fraza nikada nije zamijenila definiciju obitelji u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, niti shvaćanje da obitelj proizlazi iz zajednice muškarca i žene. To se odražava i u samom ishodu ICPD-a gdje se navodi: „Iako različiti oblici obitelji postoje u različitim društvenim, kulturnim, pravnim i političkim sustavima, obitelj je osnovna jedinica društva i kao takva ima pravo na sveobuhvatnu zaštitu i podršku (ICPD 5.1)“.
Slično tome, akcijski program Svjetskog samita za društveni razvoj iz 1995. godine priznao je da „[u] različitim kulturnim, političkim i društvenim sustavima postoje različiti oblici obitelji”. Međutim, povezuje obitelj s brakom, a kada se raspravlja o temi obitelji, navodi kako se „brak mora sklopiti uz slobodni pristanak onih koji namjeravaju stupiti u brak, a muž i žena trebaju biti ravnopravni partneri” (UN dokument A/CONF.166/9, paragraf 80).
Cjelokupno peto poglavlje ishoda Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju (ICPD) ne pretendira na redefiniranje obitelji, već jednostavno upotrebljava analogno riječ „obitelj“ (ICPD 5.6) za „jednoroditeljske i višegeneracijske obitelji“ (vidi odjeljak dolje u bilješkama 9. i 10.). Ove situacije, koje ukazuju na raspad obitelji, svakako su analogne i izvedene su iz obitelji kako je sadržano u međunarodnom pravu. Važno je naglasiti da čak ni u ovom kontekstu ishod ICPD-a nije koristio pojam obitelj u odnosu na „jednočlana kućanstva“.
Posljednjih godina je Opća skupština odbacila frazu „postoje različiti oblici obitelji” zbog sada potvrđenih sumnji da bi tajništvo i agencije UN-a protumačile kao obvezu za priznavanje i promicanje pojma tzv. istospolni “brak” ili “obitelj”. Ured visokog povjerenika za ljudska prava (OHCHR) predvodi napore širom UN-a za promicanje ovih pojmova (o kojima se govori u bilješci 8.). Nedavne rezolucije Opće skupštine o obitelji isključile su izraz „postoje različiti oblici obitelji“, što je najznačajnije rezolucija Opće skupštine o proslavi dvadesete obljetnice međunarodne godine obitelji i rezolucije koje su joj prethodile (UN-ov dokument A/RES/ 69/144).
Agenda 2030. također isključuje ovaj pojam (UN-ov dokument A/RES/70/1). Zapravo, agenda 2030. ide dalje i razlikuje „obitelj” od „kućanstva”, ističući izniman status obitelji u međunarodnom pravu i politici kao status koji ne dijele druga društvena i pravna uređenja. Ciljevi održivog razvoja obvezuju vladu da „prepozna i vrednuje neplaćenu skrb i rad u kućanstvu kroz pružanje javnih usluga, infrastrukture i politike socijalne zaštite, te promicanje zajedničke odgovornosti unutar kućanstva i obitelji prema nacionalnoj mjeri“. Implikacija ovog cilja je da iako obitelj ima pravo na zaštitu prema međunarodnom pravu, zemlje mogu na nacionalnoj razini proširiti zaštitu na druga kućanstva kako smatraju prikladnim, čak i ako nisu ekvivalentna ili analogna obitelji. Ovo i dalje isključuje međunarodno priznanje kućanstva kao sposobnog za formiranje obitelji.
Status obitelji u međunarodnom pravu i politici nije preuzak da bi uključio i situacije u kojima obitelj nije netaknuta ili u kojima su djeca lišena svoje biološke obitelji usvojena od strane zamjenske obitelji.
Politika UN-a doista može omogućiti „jednoroditeljske i višegeneracijske obitelji“, jer su one analogne ili izvedene u onoj mjeri u kojoj nastoje očuvati prirodne veze obitelji i krvne veze između djece i njihovih skrbnika, ili pokušavaju rekonstituirati nuklearnu obitelj za dijete koje je lišeno svoje obitelji (s dva roditelja) u nedostatku krvnih veza.
S druge strane, tajništvo i agencije UN-a u politikama i programima UN-a ne bi smjele priznati kao “obitelji” odnose između pojedinaca istog spola i druge društvene i pravne aranžmane koji nisu niti ekvivalentni niti analogni obitelji. Nema naznaka da je Opća skupština htjela proširiti zaštitu posebno rezerviranu za obitelj prema međunarodnom pravu na odnose između osoba istog spola i druge društvene i pravne aranžmane koji nisu ekvivalentni ili analogni obitelji, što se potvrđuje i u ishodu Međunarodne konferencije o stanovništvu ili razvoju (ICPD), ali to potvrđuju i rezultati kasnijih konferencija UN-a koje koristile frazu „postoje različiti oblici (forme) obitelji“.
Bilješka 8.
Tijekom posljednjeg desetljeća tajništvo i agencije UN-a promicale su kontroverznu društvenu agendu pod krinkom ljudskih prava za pojedince koji se identificiraju kao lezbijke, homoseksualci, biseksualni, transrodni ili na neki drugi način (LGBT+), uključujući nedavno promicanje pojmova istospolnih “brakova” i homoseksualne “obitelji”. Izvješće OHCHR-a detaljno opisuje kako sve agencije UN-a sada rade na promicanju ove agende u cijelom sustavu UN-a.
Vidi: „Uloga Ujedinjenih naroda u borbi protiv diskriminacije i nasilja protiv pojedinaca na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta“, studeni 2015., dokument o LGBT+ agendi dostupan na: http://www.ohchr.org/Documents/Issues/Discrimination/UN_SOGI_summary25Nov2015.pdf.
Fond UN-a za djecu (UNICEF) objavio je 2014. godine memorandum o „Uklanjanju diskriminacije protiv djece i roditelja na temelju spolne orijentacije i/ili rodnog identiteta“, zalažući se za davanje pravnog priznanja istospolnim “obiteljima“, dekriminaliziranje sodomije i izjednačavanje dobi za pristanak na seks za sodomiju. Nakon nekih kontroverzi, rad više nije bio naveden kao memorandum, već kao dio serije “aktualnih pitanja“. UNICEF, izdanje br. 9, dostupno na: http://www.unicef.org/esaro/Current_Issues_Paper-_Sexual_Identification_Gender_Identity.pdf.
Od 2013. godine moćna UN-ova birokracija za ljudska prava provodi kampanju pod nazivom „Slobodni i jednaki“, koja je nedavno na događaju u sjedištu UN-a promicala homoseksualni “brak“ koji veliča “brak“ brazilske pjevačice Daniele Mercury s njenom partnericom. Vidi internetsku stranicu kampanje „Free and Equal“ dostupnu na: https://www.unfe.org; Vidi također Stefano Gennarini. „UN Officials Promote Homosexual Marriage In Latin America through Celebrity Culture, Judicial Activism, and Executive Overreach”, Friday Fax, 26. studenog 2015., dostupno na: https://c-fam.org/friday_fax/un-officials-promote-homosexual-marriage-latin-america-celebrity-culture-judicial-activism-executive-overreach.
U rujnu 2015. dvanaest glavnih UN-ovih organizacija: UNDP, OHCHR, WHO, UNFPA, UNICEF, UNESCO, WFP, UNHCR, UNAIDS, UNODOC i ILO, objavili su izjavu koja se dvosmisleno odnosi na “obitelji“ pojedinaca koji se identificiraju kao LGBT, i žale se na diskriminaciju s kojom se suočavaju djeca „na temelju svoje stvarne ili pretpostavljene spolne orijentacije ili rodnog identiteta ili identiteta svojih roditelja“. Vidi izjavu „Ending, Violence and Discrimination Against Lesbian, Gay, Bisexual, Transgender, and Intersex People” dostupnu na http://www.ohchr.org/EN/Issues/Discrimination/Pages/JointLGBTIstatement.aspx.
Ovi akti i izjave tajništva UN-a i drugih tijela UN-a temelje se većim dijelom na neobvezujućim preporukama određenih organizacija UN-a i posebnih procedura. Iako ove preporuke nisu obvezujuće, OHCHR i organizacije UN-a vole ih opisati kao „zakonske prakse“, neprikladno sugerirajući status obvezujućeg presedana, što bi taj izraz prema njima trebao značiti u sustavima običajnog prava. Vidi internetsku stranicu OCHCHR-a: http://juris.ohchr.org.
U cjelini, kada se radi o istospolnim odnosima, ove preporuke organizacija sadrže neutemeljene i netočne tvrdnje o obvezama država članica UN-a, a znanstvenici su doveli u pitanje ovlasti organizacija za izdavanje takvih preporuka. Vidi Kloster, Andrew; Pedone, Joanne. „Human Rights Treaty Body Reform: New Proposals“ (27. lipnja 2011.). Journal of Transnational Law & Policy, Vol. 22, 2013. Studija dostupna na SSRN-u: http://ssrn.com/abstract=1885758. Vidi isto tako druge članke dostupne na: www.sanjosearticles.com.
Glavni smisao ovih preporuka sadržan je u dva izvješća Ureda visokog povjerenika za ljudska prava o nasilju i diskriminaciji na temelju „spolne orijentacije i rodnog identiteta” (UN-ov dokument A/HRC/29/23 i A/HRC /19/41) nakon dvije tijesno usvojene rezolucije o „spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu Savjeta za ljudska prava“.
Na primjer, u izvješćima se zahtijeva od država priznavanje homoseksualnih odnosa i prošire na njih istih beneficija rezerviranih za brak između muškarca i žene, uključujući roditeljska prava, zatim zakonskog priznanja promjene spola, dekriminaliziranje bilo kojeg i svakog sporazumnog spolnog odnosa između odraslih osoba, priznavanje posebne zaštite za pojedince koji se identificiraju kao LGBT+ u kaznenim zakonima i zakonima o zapošljavanju i drugim mehanizmima za provedbu zakona, dati posebna prava na azil pojedincima i njihovim obiteljima kada se identificiraju kao LGBT+. Vidi izvješće visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava o diskriminaciji i nasilju nad pojedincima na temelju njihove spolne orijentacije i rodnog identiteta, izdano 4. svibnja 2015. (UN-ov dokument A/HRC/29/23); zatim izvješće visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava o diskriminatornim zakonima i praksama te nasilju protiv pojedinaca na temelju njihove spolne orijentacije i rodnog identiteta, 17. studenog 2011. (UN-ov dokument A/HRC/19/41).
Ured visokog povjerenika za ljudska prava također je izdalo izvješće o zaštiti istospolnih “obitelji“ za 31. sjednicu Savjeta za ljudska prava kojim se pokušava stvoriti prostor za međunarodno priznanje tzv. istospolnih “brakova“ i “obitelji“ unutar definicije obitelji u međunarodnom pravu (UN dokument A/HRC/31/37).
U izvješću visokog povjerenika za ljudska prava stoji da „ne postoji definicija obitelji prema međunarodnim ljudskim pravima” i da je treba shvatiti u „širem kontekstu” (paragraf 24). Izvješće izjednačava nuklearnu obitelj s „proširenom obitelji i drugim tradicionalnim i modernim rješenjima koja se temelje na zajednici“ kada je riječ o skrbi za djecu i obvezujućim međunarodnim obvezama koje se odnose na skrbništvo (paragraf 25), te navodi primjere zemalja koje proširuju zaštitu rezerviranu za obitelji na odnose između pojedinaca istog spola kao primjere promjena u obiteljskom pravu i politici, kao da je samo po sebi razumljivo da međunarodno pravo i politika trebaju uzeti u obzir takve promjene (paragraf 51-75).
Ovi akti i izjave tajništva UN-a, ugovornih tijela i drugih tijela UN-a su ultra vires akti. Oni se ne temelje na važećim tumačenjima međunarodnog prava i kao takvi ne mogu stvoriti nove pravne obveze bilo kao tumačenja postojećih međunarodnih instrumenata ili putem međunarodnog običajnog prava, u skladu s načelom ex inuria jus non oritur (hrv. iz nepravde ne izniče pravda). Pravo ne može proizaći iz kaznenih djela protiv zakona.
To se također odnosi na navodno postojanje posebnih prava na temelju „spolne orijentacije i rodnog identiteta” za pojedince koji se identificiraju kao LGBT+. Svaki čovjek posjeduju ista temeljna ljudska prava na temelju svog urođenog dostojanstva i vrijednosti (Opća deklaracija o ljudskim pravima, preambula i članak 1.), ali spolne sklonosti i ponašanja nisu zaštićeni međunarodnim ljudskim pravom osim u kontekstu prava muškaraca i žena na slobodnu ženidbu i osnivanje obitelji.
Rasprave o korištenju izraza „spolna orijentacija“ i „rodni identitet“ unutar Ujedinjenih naroda u odnosu na pojedince koji se identificiraju kao lezbijke, homoseksualci, biseksualni i transrodni (LGBT+) često se vode pod pretpostavkom da su ti pojmovi jasno definirani u znanosti i pravu. Zapravo, ne postoji znanstveni konsenzus o tome kako definirati spolnu orijentaciju LGBT+ osoba, vrlo mali broj zemalja tretira pojedince koji se identificiraju kao LGBT+ zasebnom klasom osoba, a mnoge države zabranjuju homoseksualno ponašanje zbog moralnih i javnozdravstvenih briga. Vidi pravni dokument dr. Paula McHugha u predmetu Vrhovnog suda SAD-a, Hollingsworth protiv Perryja (koji sadrži detaljnu raspravu o znanosti). Pravni dokument dostupan je na internetskoj stranici: http://www.americanbar.org/content/dam/aba/publications/supreme_court_preview/briefs-v2/12-144-12-307_merits-reversal-dpm.authcheckdam.pdf.
Niti jedan sporazum UN-a o ljudskim pravima ne uključuje riječi „spolna orijentacija i rodni identitet“ u bilo kojem obliku niti kontekst i povijest nacrta odgovarajućih sporazuma dopuštaju tumačenje koje uključuje posebnu zaštitu spolnih preferencija ili ponašanja. Za razliku od slobode savjesti i vjere, spolne sklonosti nisu zaštićene unutar međunarodnih ljudskih prava.
Ostavljajući po strani moralne razloge, ne postoji nikakva pravna osnova za utvrđivanje bilo kakve posebne zaštite spolnih preferencija i ponašanja izvan konteksta prava na sklapanje braka i zasnivanje obitelji, prema definiciji obitelji koja je gore navedena (bilješka 4. i 5.).
Međunarodni zakon o ljudskim pravima ne štiti nesputanu spolnu autonomiju niti bilo kakvu vrstu spolnog ponašanja između odraslih osoba koje su pristale na to. Jedini prostor za autonomne spolne izbore priznate u međunarodnom pravu nalazi se u kontekstu prava na slobodno sklapanje braka i zasnivanje obitelji (UDHR 16, ICCPR 23 i 24, CESCR 10) i jednakog prava muškaraca i žena da slobodno odlučuju i odgovorno o broju djece (CEDAW 16).
Pravo na privatnost i obiteljski život na sličan način ne štiti nesputanu spolnu autonomiju. Opća deklaracija o ljudskim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima doista priznaju pravo na slobodu od miješanja u nečiju privatnost i obitelj (UDHR 17; ICCPR 17). Ali to se ne može shvatiti kao zaštita nesputane spolne autonomije ili bilo koje vrste spolne aktivnosti između odraslih osoba koje pristaju na to.
U vrijeme kada su ljudska prava pregovarale i usvojile države članice UN-a, mnoge su zemlje zabranile sodomiju, a gotovo osamdeset zemalja to čini i dan danas. Mnoge su zemlje također ograničile ili kaznile druge oblike spolnog ponašanja između odraslih osoba, uključujući incest, preljub i blud, a mnoge zemlje to čine i danas. Stoga je nedosljedno reći da pravo na privatnost ili zabrane nepravedne diskriminacije u međunarodnom pravu pretpostavljaju zaštitu spolnih preferencija i ponašanja izvan konteksta prava na sklapanje braka i zasnivanje obitelji, kako je definirano u međunarodnom pravu.
Politički konsenzus UN-a također ne prepoznaje ove kategorije. Opća skupština UN-a više je puta odbila uključiti ovaj pojam u rezolucije UN-a. Jedini put kad su se ti pojmovi pojavili u rezolucijama Opće skupštine bilo je u rezolucijama koje se donose dvaput godišnje o ubojstvima bez suđenja, pa čak i tada nije postignut konsenzus (UN-ov dokument A/RES/69/182).
Rezolucije Savjeta za ljudska prava o „spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu” jedva su prošle i bile su samo proceduralne, odnosile su se samo na prije spomenuta izvješća, a ne potvrdile „spolnu orijentaciju i rodni identitet” kao zaštićeni status priznat u međunarodnom pravu (UN-ov dokument A /HRC/RES/17/19, usvojen glasovanjem s 23 prema 19, s 3 suzdržana, i dokument UN-a A/HRC/RES/27/32 usvojen glasovanjem s 25 prema 14, sa 7 suzdržanih). Tajništvo i agencije UN-a ne mogu koristiti ove rezolucije kao osnovu za izmjenu definicije obitelji u međunarodnom pravu, tako da se odnosi između osoba istog spola tumače u sklopu obitelji.
Bilješka 9.
Potvrda izbora odraslih da žive s osobama istog spola ili u drugim društvenim i pravnim uređenjima koja nisu analogna obitelji, te njihovo izjednačavanje s obitelji, nije nužno za sprječavanje diskriminacije djece. Međunarodno pravo zahtijeva zaštitu djece bez obzira na njihovu životnu situaciju, ali ne zahtijeva od država da daju posebnu zaštitu rezerviranu za obitelj odnosima između pojedinaca istog spola i drugim društvenim i pravnim aranžmanima između odraslih koji nisu jednaki ili analogni obitelji.
Opća deklaracija o ljudskim pravima i obvezujući međunarodni ugovori o ljudskim pravima prepoznaju kako su mnoga djeca lišena svoje obitelji i stoga im se mora pružiti odgovarajuća zaštita, propisujući da „majčinstvo i djetinjstvo imaju pravo na posebnu skrb i pomoć” i da „sva djeca, rođena u braku ili izvan braka, uživaju istu socijalnu zaštitu” (čl. 25.).
Ovo ne zahtijeva od država uzdizanje bilo koje društveno i pravno uređenje prema kojem se djeca mogu postaviti kao ekvivalent obitelji. Zapravo, ova je norma sadržana u obvezujućim međunarodnim instrumentima o ljudskim pravima, uključujući Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (čl. 24.), Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (čl. 10.) i Konvenciju o pravima dijete (čl. 2., 7., 8., 20.), naglašavajući obvezu država članica u zaštiti obitelji kao optimalnu okolinu za djecu (bilješka 3.)
Pretpostavlja se da država omogući obitelji specifične zaštite koje nisu dostupne drugoj vrsti kućanstva. Upravo zbog toga država treba uložiti posebne napore u zaštitu djece u kakvoj god situaciji bila, te zaštitu majki bez obzira na to jesu li u braku ili ne.
Prema međunarodnom pravu, djeca imaju temeljno ljudsko pravo da znaju tko su im roditelji i da se o njima brine njihova majka i otac. To je osnova za prava djeteta u kontekstu politika ponovnog spajanja obitelji i posvajanja (ICCPR, 23, 24; CRC 2, 3, 5, posebno 7, 8, 9, 10, 18, 27). Također je povezano s prioritetnim pravom roditelja da obrazuju svoju djecu u skladu sa svojim vjerskim i moralnim uvjerenjima te s pravom djeteta na kulturni i vjerski identitet (UDHR 26.3, ICCPR 18, CRC 2, 3, 5 , 14, 20, 29, 30).
Pravno priznavanje, na istoj osnovi kao i obitelj, za odnose između osoba istog spola ili drugih društvenih i pravnih uređenja koja nisu ni ekvivalentna ni analogna obitelji, ugrožava pravo djeteta na spoznaju tko su mu roditelji i skrb njegovih/njezinih roditelja za njega/nju. To se događa kada zakonsko skrbništvo nad djetetom dobiju osobe koje nisu biološki povezane s djetetom u kontekstu takozvanih istospolnih brakova i homoseksualnih zajednica ili drugih društvenih i pravnih aranžmana koji nisu ekvivalentno ili analogno obitelji. Ovakav zakonski režim izravno ugrožava i potkopava pravo djeteta koje je ranjivo te fizički, intelektualno i emocionalno nezrelo da upozna svoje roditelje.
Takvi pravni režimi također mogu ugroziti zdravlje i dobrobit djece (vidi bilješku 3.).
Bilješka 10.
Nedavno ponovno oživljavanje jezika Opće deklaracije o ljudskim pravima (čl. 16.) o obitelji kao „prirodnoj i temeljnoj jedinici društva” u rezolucijama Savjeta za ljudska prava o zaštiti obitelji (UN-ovi dokumenti 26/11 i 29/22), kao i rezoluciji Povjerenstva za društveni razvoj (UN-ov dokument E/CN.5/2014/L.5) dobrodošao je razvoj koji obećava bolju budućnost.
Napuštanje čl. 16. Opće deklaracije o ljudskim pravima dovelo bi do erozije definicije obitelji u međunarodnom pravu i politici te bi na kraju stvorilo prostor unutar institucionalnog okvira Ujedinjenih naroda za štetnu redefinaciju obitelji koja svodi obitelj na državno sankcioniranje spolnih odnosa odraslih i emocionalne želje, gdje su djeca roba koju treba proizvesti, ugovoriti i na kraju kupiti.
Bilo kakvu dvosmislenost u pogledu onoga što trenutno čini obitelj, tajništvo i organizacije UN-a tumačit će kao međunarodno priznanje društvenih i pravnih dogovora između osoba istog spola kao “obitelji“ i kao mogućnost za promicanje istospolnih “obitelji“, kao što bi se uvrstila i „spolna orijentacija i rodni identitet“ kao kategorije u sklopu međunarodnih ljudskih prava ili socijalnoj politici UN-a.