Francuska vlada sinoć je priopćila da je antisemitsko djelovanje u zemlji „eksplodiralo“ nakon 7. listopada, tj. početka rata Hamasa i Izraela te da je počinjeno 1040 antisemitskih izgreda i uhićeno 486 osoba. „Broj antisemitskih izgreda je eksplodirao“, rekao je ministar unutarnjih poslova Gerald Darmanin, odgovarajući na pitanje u večernjoj informativnoj emisiji na televiziji France 2. Među 486 uhićenih, „102“ su stranci, dodao je.

Jasno je da iza ovih ispada stoje muslimanski vjernici koji daju potporu Hamasu odnosno Palestini.

Rast islamističkog nasilja

Međutim, i prije početka novoga rata u Gazi, bilo je jasno da Francuska ima velike probleme s rastom islamističkog nasilja. U državi danas postoji oko 800 no-go zona, tj. šerijatskih gheta u koje policija teško može ući. Prosvjedi od pred nekoliko mjeseci, nakon policijskog ubojstva mladoga migranta, još su jednom ukazali na činjenicu da ti ljudi Francusku ne doživljavaju kao svoju zemlju. A da situacija bude tim kompliciranija, otkriveno je da su se sljedbenici radikalnog islama infiltrirali i u francuske obavještajne službe.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron nedavno je upozorio na to da islamistički terorizam raste i prijeti Europi. Ni narativ o potencijalnom građanskom ratu migranata i domicilnog stanovništva više nije stran u francuskom javnom prostoru.

Europske političke nazovi elite, cijepljene protiv svake metafizike, dugo su vremena ignorirale vjersku pripadnost većine iseljenika. U knjizi „Čudna smrt Europe“ Douglas Murray ističe da nitko od onih koji su otvorili europske granice masovnom useljavanju iz zemalja trećega svijeta „nije ni pomislio da bi to moglo prerasti u ‘muslimansko pitanje’. Nitko se nije pripremio na mogućnost da novopridošlice ne samo što se možda neće integrirati, nego će sa sobom donijeti mnoštvo vlastitih vjerskih i društvenih svjetonazora te da bi druge manjine mogle postati prvim žrtvama takvog previda. (…) Nitko od onih koji su nekritično prihvaćali labavu imigracijsku politiku nije očekivao da će se pojava muslimanskog bogohuljenja pokazati jednom od glavnih kulturoloških i sigurnosnih pitanja u Europi dvadeset i prvoga stoljeća. Sve koji su na to upozoravali ignorirali su, klevetali, diskreditirali, progonili ili ubijali“.

„Svih proteklih desetljeća“ – dodaje Murray – „gotovo nitko nije uzeo u obzir ideologije ili uvjerenja ljudi koji stižu u Europu niti je pokazao imalo zanimanja za to. Političari i mediji općenito su umanjivali razlike između islama  i bilo koje druge vjere i nisu odustajali od stava da je rješenje problema, ako problem uopće postoji, vezati budućnost europskih društava za budućnost islama podupiranjem ‘umjerenijih’ kako bi prevladao ‘reformirani islam’. To će, uporno su tvrdili političari, riješiti i europski problem i problem islama u cjelini. Kao da uopće nisi bili svjesni činjenice da je islamska povijest od mutazilita u desetome pa do Iranca Alija Daštija u dvadesetom stoljeću svjedočila brojnim reformističkim pokretima i pojedincima sklonim reformama, ali da su svi poraženi silom, argumentima i žalbama fundamentalista“.

Sprega radikalnog islama i woke ideologije

Radikalni islam u Francuskoj je ušao i u školsko-obrazovni sustav.. Prema izvješću o utjecaju radikalnog islama na francusko obrazovanje, tako je čak 100,000 učitelja u Francuskoj doživjelo fizičku agresiju učenika migranata. Prošlogodišnje ankete pokazuju da preko 50 posto od njih namjerno izostavljaju određeni sadržaj zbog straha od muslimanske agresije. Svaki drugi prosvjetni radnik boji se nekog od svojih učenika. Bivši generalni inspektor francuskog obrazovanja, Jean Pierre Obin, govori o rastućoj atmosferi „terora“ u francuskim školama. „Učitelji se boje (…)“ – djelić je naslova njegove najnovije knjige. U knjizi on skreće pozornost na postupni nestanak sekularizma francuskih obrazovnih institucija. Aksiološku prazninu koju je unio model po kojem se obrazovanje uopće nije trebalo odnositi na vjeru sve više popunjava islam. Iako teoretski nema mjesta vjeri u francuskim školama, u praksi muslimanski učenici uspijevaju nametnuti svoja pravila u gotovo svakom području školskog života. „Nastava, odjeća, školske kantine, sport… Islam ima svoj put. Uvijek“.

Učitelji se prvenstveno boje svojih učenika. Najmanji sukob sa studentom muslimanom može prerasti u nešto veliko. Strah proizlazi i iz činjenice da ne osjećaju potporu i samo riskiraju stigmatizaciju ravnatelja škola i ministarstva, izvještava bivši glavni inspektor francuskog obrazovanja. Prema njemu, u obrazovnim institucijama postoji sprega ljevice i muslimana. Ne smijemo se boriti protiv nasilja i radikalizma sljedeće generacije migranata – kako bismo izbjegli optužbe za rasizam… Postoji savezništvo dviju ideologija: s jedne strane islama koji dolazi s Bliskog istoka, a s druge woke ideologije nastale u SAD-u, a posebno na američkim sveučilištima, dodaje.

Ono što danas gledamo u Francuskoj sutra će doći i u sve druge zemlje koje će se zarad tržišnog fundamentalizma i ideologije stalnog rasta otvoriti migrantima kao „rezervnoj armiji kapitala“ i jeftine radne snage. Tko ne uči na tuđim primjerima i sam će iskusiti ovaj problem koji je postao identitetska ugroza za europsku budućnost.