Neovisno o različitim interpretacijama, potrošački bojkot od prošloga tjedna čini se da je postigao željene rezultate. Novi bojkot idućega petka obuhvatit će sve oblike kupovine. Naći će se onih koji će ispravno nastojati objasniti da nisu baš za sve krivi trgovački centri, no pohvalno je da se Hrvati okupe oko barem neke inicijative i da ne promatraju stvarnost oko sebe kao oni indolentni mužeki iz Kovačićeve Registrature.
Visok rast cijena dobrim je dijelom uzrokovan rastom osobne potrošnje koju generira rast plaća u javnom sektoru, ali povećana državna potrošnja i investicije iz tzv. Nacionalnog plana za oporavak i otpornost. Osim toga, Hrvati vole živjeti na dug, iznad svojih mogućnosti. Često bez ikakve financijske pismenosti, nepromišljeno ulaze u zaduživanja, a onda su im kasnije svi krivi osim, dakako, njih samih.
Hrvatska pak ekonomija temelji se na tri ključna faktora: 1. europski fondovi, 2. doznake iz inozemstva, 3. turizam. Jasno je da dugoročno takav model nije održiv i da može funkcionirati do prve snažnije krize.
Ipak, bojkot treba pozdraviti neovisno o tome što ga demagoški podupire i Vlada koja je dobrim dijelom odgovorna za rast cijena. Nenormalno je da su cijene mnogih proizvoda skuplje u Hrvatskoj, nego u mnogim bogatijim zemljama EU-a.
Bojkotom treniramo i vlastite potrošačke navike i dajemo obol borbi protiv onoga što su neki filozofi nazvali potrošačkim totalitarizmom.
Konzumerizam je posljednjih desetljeća postao nova sekularna religija, a trgovački centri panteoni te nove religije. Stvara se poseban tip čovjeka – homo consumens – otuđena, apatična i bezvoljna atomizirana individua koja jedino ispunjenje pronalazi u posjetima velikim trgovačkim centrima i potrošnji. Što je za ovisnika droga, to je za homo consumens-a posjet trgovačkom centru i bezglava potrošnja.
Upravo zato, već iz didaktičkih razloga i samodiscipliniranja treba pozdraviti i nadolazeći bojkot.