Povodom Međunarodnog dana pjesnika koji se obilježava 21. ožujka  potičem sve Vas na otpor istrebljenju kako slijedi, a ujedno najavljujem i svoju prvu zbirku pjesama MIŠLJU (naslovnica i dvije pjesme iz zbirke):

Potisnule moderne gladijatorske arene: Big Brother, Ljubav je na selu, Gospodin savršeni, itd. pjesnike na rub margine zabavne i poučne scene.

Glasno, tiho, ali snažno i nesebično, dijele pjesnici svoje zapisane riječi damski/gospodski pružajući otpor istrebljenju.

Prateći pokret – KUTURU SNOVA, koja okuplja novopečene i iskaljene pjesnike, istupam iz mase pasivnih promatrača pružajući otpor modernoj gladijatorskoj areni.

Strah od toga da nisam dovoljno dobar stavljam u službu otpora kako bih mogao moliti i Vas da se čuje vaš glas.

U tišini pišem misli koje niču iz moje emocije. Pišem da potaknem i bolje od samoga sebe, vjerujući da je istrebljenju došao kraj.

Zato, pjesnici naši, izađite van.

GLUMAC

Da mi je glumac biti, da suzu svoju sakriti mogu,

Da osmijeh za dušmane nositi mogu.

Da mi je glumac biti pa da scenom vladam,

da mi publika kliče: Majstor si svog zanata!

Surovo gledam u daljinu noseći breme ljutnje,

pitajući samog sebe: Dokad misliš, druže?

Može li dobro nadvladati loše

ili je to samo trik da nadvladam demone moje?

Saznat će publika u drugom činu jer glumac očito radi svoje.

Da mi je glumac s čarobnim štapićem biti

da dotaknem ljude njime, kako ne bi više činili loše,

Da mi je osmijeh nositi,

Da mi je biti dobre volje,

Da mi je glumac NE biti.

Marijan Gubina

OSVETA

Jedeći samoga sebe, osvetom se hranim

trulo tijelo sve sporije korača, a juri u smrt.

Škripeći zubima potičem bližnje u bijeg, zarobljen u svojoj sramoti.

Ne mareći za vašu osudu, ja prkosim silama zla

jedeći samoga sebe – nezasitne osvete gladan sam i sad.

Zatrovani mržnjom ljudi nerijetko uništavaju sami sebe želeći drugome zlo. Teško je, no moguće je oteti se negativnome razmišljajući pozitivno i čineći dobro drugima.

Marijan Gubina