U Ujedinjenom Kraljevstvu, brojni aktivisti koji su se posljednjih godina borili protiv transrodnog pokreta odnijeli su niz značajnih pobjeda, i to s razlogom. Blokatori puberteta za maloljetnike su zabranjeni. Vrhovni sud je presudio da „trans-žene nisu žene“. Premijer se, gotovo čudesno, prisjetio kako definirati pojam žene. Louise Perry izjavila je da je „transrodnost gotova“. Tko bi mogao zamjeriti J.K. Rowling što je zapalila cigaru u znak slavlja?
Pobjede svakako treba slaviti, ali jednako je važno priznati da je transrodni pokret tijekom proteklog desetljeća proširio svoj utjecaj u gotovo svaku veću instituciju. Nedavni porazi tog pokreta su stvarni, no stvarna je i kulturna moć koju i dalje posjeduju. Konzervativni političari i rodno kritične feministkinje smatraju presudu Vrhovnog suda i zabranu blokatora puberteta pobjedama, dok ih trans-aktivisti doživljavaju kao poraze.
Zato nas ne iznenađuju naslovi poput onoga iz GB Newsa: „’Transrodnoj djeci ponuđen je rodni tretman’ dok Nacionalna zdravstvena služba ‘popušta pritisku’ aktivista.“ Prema GB Newsu i izvorima koji su razgovarali za Telegraph, Nacionalna zdravstvena služba je „ukinula minimalnu dob od sedam godina za pregled djece u specijaliziranim klinikama za rodnu ravnopravnost“ i „liječi djecu vrtićke dobi koja se identificiraju kao transrodna“.
Prethodno je Nacionalna zdravstvena služba izjavila da su djeca mlađa od sedam godina „jednostavno premala“ za liječenje rodne disforije, budući da je zanimanje djece za igračke ili odjeću povezanu sa suprotnim spolom „razmjerno uobičajeno ponašanje“ koje „obično ne ukazuje na rodnu neusklađenost“. Ukratko, dječaku koji se igra s lutkom ne treba liječnik.
Nacionalna zdravstvena služba je planirala postaviti sedam godina kao minimalnu dob za pregled kod specijalista za rodnu ravnopravnost. Međutim, nakon javnih konzultacija, navodno je „popustila pod pritiskom“ trans aktivista, koji su tražili potpuno uklanjanje dobnih ograničenja. GB News navodi da je „čak 157 djece u dobi od devet godina ili mlađe“ već upućeno stručnjacima za rodnu ravnopravnost, iako se u tim slučajevima zasad pruža isključivo savjetovanje, ne i hormonsko liječenje.
Glasnogovornik Nacionalne zdravstvene službe izjavio je: „Primarni cilj usluge za djecu mlađu od sedam godina je pružiti podršku i smjernice roditeljima i skrbnicima, a ne inicirati kliničke interakcije s djetetom.“
Helen Joyce iz organizacije Sex Matters za GB News je izjavila: „Istraživanja pokazuju da će predadolescenti koji osjećaju zbunjenost ili nelagodu u vezi sa svojim spolom obično prerasti tu fazu ako im se pruži osjetljiva podrška, ali ne i ako ih se potiče da vjeruju u neznanstvenu ideju da svatko ima ‘rodni identitet’ koji se može razlikovati od biološkog spola.“
Dodala je i: „Pitanje za nova središta Nacionalne zdravstvene službe jest hoće li nastaviti s neuspjelim modelom ‘afirmacije’, kakav je koristila sada zatvorena Klinika za razvoj rodnog identiteta, u kojem slučaju bi roditelji trebali držati svoju djecu podalje, ili će ponuditi istinski holističku skrb temeljenu na dokazima, a ne na ideologiji. Ako liječenje čini više štete nego koristi, duljina liste čekanja je nebitna.“
Stephanie Davies-Arai, direktorica udruge Transgender Trend, složila se s time: „Iako se čini nevjerojatnim da se djeca mlađa od pet godina upućuju u nove centre za rodnu ravnopravnost, Cassovo izvješće preporučilo je da se djeca pregledaju što je ranije moguće. To ima smisla jer roditeljima već godinama daju loše savjete i mogu povjerovati da je njihovo dijete ‘transrodno’. Trans lobisti su roditeljima govorili da djeca znaju svoj ‘rodni identitet’ od treće godine i da nema ništa loše u ‘potvrđivanju’ djetetovog identiteta. Važno je da ti roditelji mogu dobiti odgovarajuće informacije i razumne savjete od centara za rodnu ravnopravnost, umjesto da slušaju aktiviste.“
Prema izvješćima britanskih medija, trenutna lista čekanja za „usluge rodne ravnopravnosti“ dosegla je 6 225 djece do kraja ožujka, što je porast od 12 % u odnosu na 2024. godinu. Transrodnost, na žalost, još uvijek nije nestala. Iako je istina da neki nedavni događaji ukazuju na to da su odrasli ponovno preuzeli kontrolu, stvarnost je takva da će, sve dok su djeca rutinski izložena sodomitskoj ideologiji u javnim školama i na internetu, stope djece koja doživljavaju rodnu disforiju i dalje biti visoke. U Velikoj Britaniji, barem, ta djeca ne će biti stavljena na blokatore puberteta, ali ima još puno posla.