Francuski obrazovni sustav prolazi kroz najdublju krizu u novijoj povijesti, piše Hélène de Lauzun, pariška dopisnica portala The European Conservative, bivša studentica prestižne École Normale Supérieure te doktorica povijesti sa Sorbone.
U tekstu objavljenom na portalu autorica ističe da je početak nove školske godine u Francuskoj protekao u atmosferi sumornijoj nego ikada prije. Demotivirani su i učenici i nastavnici, a sustav puca pod teretom brojnih problema. Mediji već mjesecima izvještavaju o prosvjetnim radnicima na rubu odustajanja, o depresiji, ali i o napadima hladnim oružjem – čak i među nastavnicima – te o tragičnim samoubojstvima unutar školskog sustava.
Niski prihodi, loša infrastruktura, problematični učenici i nasilni roditelji samo su dio šire slike. Sve više imućnih obitelji okreće se privatnim školama, koje nude sigurnost, bolju nastavu i izbjegavaju nametanje multikulturalnih i ideoloških eksperimenata. De Lauzun smatra da je francuska edukacija već godinama u slobodnom padu, a promjene na čelu vlade, poput one s bivšom premijerkom Élisabeth Borne, nisu donijele ništa značajno. Kritizira i sindikate, koji se bave isključivo financijama, dok zanemaruju urušavanje kvalitete nastave i ideološku politizaciju škole.
Početkom školske godine objavljena je i knjiga Main basse sur l’Éducation nationale („Čvrsta ruka nad nacionalnim obrazovanjem“) Joachima Le Floch-Imada, nastavnika i direktora think tanka ResPublica. Knjiga je izazvala odjek jer autor prosvjetare i administraciju drži odgovornima za krizu. Prema podatcima francuskog statističkog ureda INSEE, više od 20% učenika petog razreda kod kuće govori jezikom koji nije francuski, dok 41,6% djece mlađe od četiri godine potječe iz migrantskih obitelji. Takva demografska slika dodatno otežava rad škola i spušta prosječnu razinu obrazovanja.
Privatno obrazovanje doživljava procvat, no ni ono nije imuno na pritiske. Posebno katoličke škole, koje zbog sve većeg priljeva učenika gube svoj identitet. One koje nastoje zadržati jasno katolički karakter suočavaju se s kritikama medija i političke ljevice.
De Lauzun zaključuje kako je svaka ozbiljna reforma trenutačno iluzija. Najmanje loše rješenje, smatra ona, jest omogućiti opstojnost rijetkim školama u kojima se još uvijek prenosi znanje, a koje bi jednoga dana mogle postati utočišta europske civilizacije.