Dok se svijet bavi strahovima od superinteligencije, digitalne kontrole i državnog nadzora uz pomoć umjetne inteligencije, pravo ropstvo već se odvija pred našim očima. Tiho i neprimjetno, algoritmi preuzimaju našu svakodnevicu – počevši od onoga što kupujemo i kako to radimo.
U internetskoj trgovini danas sve češće odluke donose algoritmi, a ne ljudi. Preporuke, istaknuti proizvodi, personalizirani oglasi i „savjeti“ umjetne inteligencije postaju toliko uvjerljivi da ih često doživljavamo kao vlastite odluke.
Vlasnici mrežnih trgovina već upozoravaju da im chatbotovi i sustavi preporuka preuzimaju kupce. Korisnici sve rjeđe pretražuju ponude u tražilicama, a sve češće jednostavno pitaju ChatGPT ili Gemini što da kupe. Stručnjaci predviđaju da bi umjetna inteligencija uskoro mogla „odvući“ više od 70 posto internetskog prometa s tradicionalnih platformi.
Poljski publicist Paweł Rożyński u Rzeczpospolitej opisuje kako mu je prilikom kupnje avionske karte cijena rasla sa svakim novim klikom. „Algoritmi su procijenili da ću platiti više jer ću se ionako vratiti. Možda su analizirali moju lokaciju, uređaj i povijest pregledavanja, pa me označili kao imućnog ili očajnog kupca“, piše on.
Rożyński upozorava na koncept „kapitalizma nadzora“, koji je 2017. popularizirala harvardska profesorica Shoshana Zuboff. Riječ je o sustavu u kojem se osobni podatci korisnika pretvaraju u komercijalnu robu, a odluke potrošača usmjeravaju algoritmi koji sve znaju o našim navikama, emocijama i slabostima.
Takva tehnologija najviše koristi velikim globalnim korporacijama. One raspolažu milijunima transakcija i golemim bazama podataka, pa mogu trenirati modele koji predviđaju naše potrebe – ponekad preciznije nego što ih sami razumijemo. Što više podataka prikupe, to su preporuke točnije, a profit veći.
Kupovne odluke tako postupno prestaju biti rezultat slobodne volje, a postaju proizvod „pametnih“ sugestija. Uskoro možda više nećemo znati biramo li sami – ili to čini algoritam umjesto nas.
Mali i srednji trgovci u takvom okruženju teško će moći opstati. Bez pristupa masovnim količinama podataka i skupim UI sustavima, postat će nevidljivi u moru personaliziranih preporuka koje favoriziraju velike igrače. Potrošači, pak, gube ono što su mislili da je zajamčeno – slobodu izbora.
Na kraju, ostaje pitanje: kada kliknemo „kupi“, donosimo li doista odluku – ili smo samo poslušali savjet umjetne inteligencije koja nas poznaje bolje nego što bismo ikad htjeli priznati?