Početkom nove odgojno-obrazovne godine nameće se tema kvalitete i primjerenosti slikovnica; na dječjim odjelima gradskih knjižnica nalaze se dvije slikovnice u kojima se eksplicitno opisuje spolni odnos i spolni užitak, klinički imenuju spolni organi, a upitno je obrađena i tema dodirivanja
Nakon što je 2024. izdavačka kuća »Forum« iz Zadra objavila dvije slikovnice: »Odakle dolaze bebe?« i »Što se smije, a što ne smije?« nizozemske autorice Pauline Oud velik broj roditelja na društvenim mrežama reagirao je zgražanjem. Naime, zbirka »Leptirići u tvojem trbuhu – Djeca i seksualnost« namijenjena je djeci od tri do pet godina, kojoj, primjerice, na eksplicitan način opisuje mehaniku spolnoga odnosa, uz napomenu da je to »jako dobar osjećaj«. Istina je da djeca predškolske dobi istražuju svoje tijelo te da ponekad postavljaju pitanja o spolnosti. No previše je važno pitanje tko, kada i na koji način o tome razgovara s malom djecom, s kojom svrhom i kojim posljedicama.
Budući da o slikovnicama koje će se naći u javnim knjižnicama odlučuje tročlano Stručno povjerenstvo za dječju knjigu pri Ministarstvu kulture – u kojem su knjižničarka, prevoditeljica i pisac, a ni jedan stručnjak s pedagoškim i psihološkim kompetencijama – o primjerenosti sadržaja slikovnica na upit se izjasnilo više stručnjaka i roditelja, a stigao je i odgovor Helence Pirnat Dragičević, pravobraniteljice za djecu. U ime Knjižnica grada Zagreba i Hrvatskoga centra za dječju knjigu odgovorila je viša knjižničarka Janja Maras.
Kada i kako s djecom razgovarati ili im čitati o spolnosti?
Spolni odgoj svakako je potreban i za nj su odgovorni roditelji. Osim informativne, kao i svaki odgoj, i spolni odgoj sadrži vrijednosnu komponentu. Danas se posebno nameće pitanje kada i kako započeti dijete upućivati o tome s obzirom na veliku izloženost djece seksualiziranim medijskim sadržajima. Nameće se i pitanje što točno dijete od tri ili četiri godine može i treba učiniti s eksplicitnim opisom spolnoga odnosa, spolnoga uzbuđenja i oplodnje, kao i je li dobra ideja uputiti dijete da dodiruje svoje spolne organe nasamo, kako to stoji u slikovnici. Poznato je, naime, da djeca u toj dobi ne mogu razumjeti što je strast ili spolno uzbuđenje te da dodirivanje spolovila u toj dobi nije povezano s fantazijama, nego s istraživanjem. Psihologijska je činjenica da dijete koje često dodiruje svoje spolne organe u toj dobi u pravilu nešto muči te se treba usredotočiti na to što ga muči, a ne na sam čin. Dijete nikako ne treba posramljivati, ali objašnjenja moraju biti primjerena njegovoj dobi i vokabularu. Činjenica je međutim i to da su zagovornici što ranije »seksualne edukacije« nerijetko vođeni izjavom Alfreda Kinseya da su »djeca seksualna bića od rođenja«, koja je temeljena na podatcima dobivenim od zlostavljača djece. Također treba podsjetiti da postoji pedofilski lobi koji zagovara spuštanje zakonske granice za spolni odnos – npr. nizozemska politička stranka PNVD i njemačka lobistička pedofilska skupina Krumme-13 – te da je spolno iskorištavanje djece jedna od najbrže rastućih industrija svijeta. Navikava li se dijete odmalena na eksplicitan razgovor o spolnosti s odraslim osobama, to ga može izložiti većemu riziku od seksualnih predatora.
»Bolje u slikovnici nego u pornografiji i od vršnjaka«?
Izdavač ne vidi ništa sporno u sadržaju slikovnice koju je objavio. »Ova knjiga na temelju kratkih, prepoznatljivih situacija i zanimljivosti odgovara na sva slična pitanja koja djeca znaju postavljati. I djeca često imaju leptiriće u trbuhu. Kada prvi put upoznaju vlastito tijelo, kada se prvi put zaljube ili kada otkriju intimu i seksualnost. To je sasvim prirodno. Zbirka Leptirići u tvojem trbuhu posebno je prilagođena djeci kako bi teme kao što su vlastito tijelo, reprodukcija, otpornost i samopouzdanje, osjećaji, obitelj i obiteljski odnosi učinila temama o kojima je lako razgovarati«, stoji na stranici izdavačke kuće »Forum« u opisu slikovnice »Odakle dolaze bebe?«. U vezi s drugom slikovnicom izdavač je donio sljedeće objašnjenje: »Koje su sitne tajne ugodne, a koje neugodne? Ova te knjiga uči da si sam/sama gospodar svojega tijela.« Nekolicina je roditelja u raspravi na društvenim mrežama istaknula kako je bolje da djeca o spolnosti uče iz provjerenih izvora nego iz pornografije i od vršnjaka. No taj argument i izdavačeva objašnjenja zvuče krajnje neuvjerljivo kada se uzme u obzir da su slikovnice namijenjene djeci od – tri, četiri ili pet godina.
»Pravobranitelj za djecu nema ovlasti davati službene procjene o izdavačkim projektima«
Na pitanje jesu li navedene slikovnice primjerene djeci tako rane dobi, jesu li štetne ili korisne te jesu li u skladu s najboljim interesom i pravima djece, iz ureda Pravobranitelja za djecu stigao je odgovor da »pravobranitelj za djecu, kao institucija, nema ovlasti davati službene procjene o izdavačkim projektima, odnosno propisivati ili zabranjivati bilo koje medijske i/ili izdavačke sadržaje, već upozorenjima i preporukama nastoji potaknuti nadležna tijela na djelovanje u zaštiti prava djece, a također izvješćuje Hrvatski sabor o slabim mjestima u sustavu zaštite djece«. U daljnjem je objašnjenju istaknuto kako se potencijalno štetnim sadržajem smatraju »sadržaji koji mogu uznemiriti i prestrašiti dijete, koji su neprimjereni dobi djeteta, koji ga mogu navesti na opasna i štetna ponašanja, odnosno izložiti ga rizicima i opasnostima… sadržaji koji mogu naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika« te kako su nakladnici pozvani voditi računa da se sadržaji koji nisu primjereni za djecu označe na propisani način, dobnim oznakama. »Svakako smatramo bitnim kupcima (prvenstveno roditeljima) pružiti više informacija o sadržaju koji je namijenjen djeci, uz posebno upozorenje na dijelove (prizore) koji bi mogli uznemiriti i/ili zbuniti djecu«, napisala je pravobraniteljica.
Knjižnica o policama
Na upit je li pri prosudbi kvalitete slikovnica, koje su namijenjene djeci, potrebno ulaziti u sadržaj slikovnice, iz Knjižnica grada Zagreba stigao je odgovor da je »sadržaj sastavni dio prosudbe«. »Želimo istaknuti kako navedene knjige nisu smještene na policu s literaturom za djecu predškolske dobi (3-5 godina), već u fond popularno-znanstvene literature namijenjene djeci do 15 godina te odraslima«, iznenađujuća je informacija dostavljena iz Gradske knjižnice budući da je na slikovnicama naznačena dobna skupina od tri do pet godina. Na pitanje traži li se pri prosudbi prikladnosti slikovnice mišljenje dječjega psihologa i pedagoga nije odgovoreno, nego je navedeno da se »u fondu knjižnice nalaze i stručni priručnici iz područja dječje psihologije, pedagogije i teorije dječje književnosti, koji mogu poslužiti kao referenca pri obradi ovih tema«, kao i da je stručno osoblje knjižnice dostupno korisnicima za savjet i pomoć.
»Kao roditelju dviju djevojčica (od 7 i 4 godine) prikazani sadržaj odmah mi se učinio neprimjerenim jer je dojam da je slikovnica nastala iz današnjega plimnoga vala hiperseksualizacije u svim sferama i svim oblicima. (…) Kao pedagog i otac slažem se s razvojnom psihologijom koja potvrđuje da djeca te dobi pokazuju znatiželju za tijelo. Spolni odgoj te dobi treba uključivati imenovanje dijelova tijela (bez stigme, ali primjerenim jezikom), razlikovanje privatnoga i javnoga ponašanja, postavljanje granica, razumijevanje osnovnih razlika među spolovima i odgoj o dostojanstvu tijela. Sve eksplicitnije i detaljnije od toga nije primjereno jer djeca to kognitivno i emocionalno ne mogu procesuirati, može ih zbuniti, pa čak i uvesti u određenu anksioznost.« Leonard Mesarić, pedagog i profesionalni športaš
»Na pitanje jesu li eksplicitni sadržaji prikladni za petogodišnjake odgovaram: NE. U današnje doba, kada su djeca ionako već previše izložena opasnostima s društvenih mreža, svako preuranjeno uvođenje eksplicitnih slika i riječi neprimjereno je i štetno. Možemo reći čak i opasno. Riječ je o nepotrebnoj seksualizaciji najmlađih.« Andrea Peterlik Huseinović, nagrađivana književnica i ilustratorica
»Kao majka i odgojiteljica smatram da takav sadržaj nipošto nije primjeren djeci predškolske dobi. Predškolarci još nemaju emocionalnu ni kognitivnu zrelost razumjeti pojmove seksualnoga odnosa i užitka pa je nepotrebno, a za njih može biti zbunjujuće, pa čak i opterećujuće, dati im takve informacije i objašnjenja. Dovoljno je da im govorimo istinu, ali na jednostavan način. Govorimo im o ljudskom tijelu, razlikama među spolovima, privatnosti i granicama. Tako se gradi poštovanje prema vlastitomu tijelu, a opet su zaštićeni od prerane seksualizacije.« Marijana Essert Palić, predškolska odgojiteljica
Marina Katinić Pleić