Prije dvije tisuće dvadeset i pet godina, Gospodar gospodara, Kralj kraljeva i Spasitelj svijeta rodio se u štali u malenom Betlehemu, okružen tek svojom Presvetom Majkom, poočimom svetim Josipom, jednim pastirskim dječakom i nekoliko životinja. Malo je tko u tadašnjem poganskom svijetu bio svjestan da se u Judeji upravo dogodio događaj koji će zauvijek promijeniti tijek povijesti.
Dok se naš Gospodin rađao u toj tišini jaslica, mase su štovale razna poganska „božanstva“ – zapravo demone – možda su palile badnjak povodom zimskog solsticija, a ponegdje su se čak prinosile i ljudske žrtve. Nitko od njih nije znao da je njihov Spasitelj već došao kako bi ih otkupio.
Vrijedi se zamisliti nad činjenicom da se, više od dva tisućljeća kasnije, ponovno nalazimo u zapanjujuće sličnom, postkršćanskom svijetu – svijetu koji je još jednom odbacio Evanđelje tog malog Djeteta i vratio se poganstvu koje je bilo rašireno prije Njegova rođenja, često čak i među onima koji se nazivaju kršćanima.
Suvremeno idolopoklonstvo i ljudske žrtve
Diljem Zapada svjedočimo podizanju golemih kipova poganskih božanstava, pa čak i otvoreno sotonskih simbola, koji se toleriraju u ime masonskog poimanja „slobode religije“. Koliko je domova – uključujući i one u vlasništvu ljudi koji se nazivaju, a možda su i dobronamjerni katolici – imalo istaknute kipove Bude ili hinduističkih božanstava upravo na dan kada slavimo rođenje našega Spasitelja?
Na žalost, i crkvena hijerarhija posljednjih je desetljeća pokazala otvorenost prema idolopoklonstvu, ponajprije kroz susrete u Asizu za pontifikata Ivana Pavla II., a u novije vrijeme i kroz sablazan Pachamame u Vatikanu tijekom pontifikata pape Franje.
Vratile su se i ljudske žrtve: više od 73 milijuna nerođene djece godišnje biva ubijeno pobačajem. Tome treba dodati i ubijanje te izgladnjivanje nedužnih kršćana – među ostalima – u Gazi, mjestu Kristova rođenja.
Poganski način slavljenja Božića
Pogledajmo ukratko kako se danas najčešće slavi Božić. Mnogi vjernici ne smatraju potrebnim odati čast svome Spasitelju sudjelovanjem u svetoj misi, a ime Kristovo spominje se tek kroz pokoji simboličan ukras. Umjesto toga, domovi su ispunjeni lampicama, bogato okićenim borovima, razmjenom darova, raskošnim objedom i, naravno, prijenosima športskih utakmica.
U takvom slavlju Božić se jedva razlikuje od poganskih gozbi kojima su Rimljani i Grci obilježavali zimski solsticij. Moglo bi se čak reći da su današnji samoproglašeni pogani iskreniji u svojim uvjerenjima od kulturnih katolika koji Božić svode na takav oblik proslave.
Pogled prema Kristu u jaslicama
Ipak, ova razmišljanja nisu zamišljena kao pesimistična. Iako sličnosti između našeg vremena i poganskog svijeta u kojem se Krist rodio mogu djelovati obeshrabrujuće, one bi nam zapravo trebale biti izvor utjehe.
Jer koliko god današnji svijet izgledao mračno, bio je jednako mračan i u času Kristova rođenja. Dovoljno je pogledati u Njegove jaslice: upravo je taj maleni, u povoje povijeni Dječak utemeljio Crkvu i navijestio Evanđelje koje je obratilo moćno pogansko Rimsko Carstvo te se potom proširilo cijelim svijetom. I može se to dogoditi ponovno, ako je to Božja volja. Sveto pismo jasno govori: Bog na kraju pobjeđuje, a zlo ovoga svijeta ne će imati posljednju riječ.
Hoće li to biti kroz neku novu konstantinovsku figuru, kroz obnovu kršćanskih monarhija ili tek na svršetku vremena Kristovim drugim dolaskom – Bog će pobijediti.
Zato danas, promatrajući otajstvo Kristova rođenja, razmislimo o sličnostima između Njegova vremena i našega te Ga molimo da zahvati ovaj svijet i obnovi kršćanstvo ondje gdje je ono gotovo iščezlo, omekšavajući srca mnogih – možda i naših bližnjih – koji su izgubili osjećaj za svetost ovog blagdana i njegova pravog smisla.
Uprimo pogled u Njegovu Presvetu Majku, svetu Bogorodicu, bezgrješno začetu, koja je nosila Gospodina pod svojim srcem i čijoj se molitvi On ne može oglušiti. Molimo i svetog Josipa, pravednog tesara koji je morao imati potpuno povjerenje u Boga, i zazivajmo njegov zagovor kad nas obuzme malodušnost zbog stanja svijeta ili Crkve.
I naposljetku, radujmo se:rodio nam se Spasitelj – Krist Gospodin.
Sretan Božić i blagoslovljena Nova godina!
Slava Bogu na visini!